NESLOMLJIVI PETRINJCI Opet ćemo u svome gradu stvarati prekrasne uspomene!

PETRINJA – Potres je obilježio kraj 2020. godine i uveo nas u 2021. Podrhtavanja se stalno događaju i oni koje je ovaj potres najviše pogodio, a to su stanovnici Petrinje, Gline i okolice, razmišljaju o svojim razrušenim domovima i o vraćanju života u ono stanje koje je nekad bilo. Vezani su oni uz svoj dom, uz ulice svog mjesta, uz škole, uz sve ono što su tamo prošli. Jer, grad su ljudi, grad su uspomene za koje ne želite da vam na ovaj način budu oduzete.

Lektorica Željka Jeličanin koja je i urednica Facebook i Instagram profila ‘Hrvatski za svaku upotrebu’, iako trenutno sa zagrebačkom adresom, dolazi iz Petrinje. Ona je odselila, ali tamo žive njezini roditelji kojima se uvijek vraća. Kako njima, tako i svojim prijateljima te svom gradu u kojem je odrasla.
-To je grad u kojem smo godinama sigurno koračali, pod čijim smo krovovima rasli, u čijim smo se klupama smijali i na čijim smo ulicama provodili sretna ljeta… – napisala je ovih dana na svom Instragram profilu.

Željkini su, kao i ona, dobro, kuća nije previše oštećena, ali kaže da je ova situacija jako utjecala na psihičko stanje ljudi. Jer, ipak je to grad u kojem su stvarali svoje uspomene.

-U Petrinji sam živjela od malih nogu, dok nisam krenula na faks sa 18 godina, kad sam se preselila u Zagreb. No, naravno, stalno idem u posjet roditeljima i prijateljima i moram priznati da nije ni najmanje lako gledati vlastiti grad kako se raspada i kako postaje ruševina – kaže Željka.

Teško je, jer je to grad u kojem je odrasla, kako ona, tako i mnogi drugi. To je grad u kojem su ljudi stvarali svoje obitelji, u kojem su provodili najljepše životne trenutke.

-Ti prizori na televiziji, to je bilo strašno u utorak, a vidjeti ga uživo, to je stvarno jako, jako teško. To su ulice na kojima smo mi provodili ljeta dok smo bili mlađi, to su škole u kojima smo stekli prva prijateljstva, u čijim smo se klupama veselili i srce mi se slama kad vidim te prizore nakon potresa – dodaje.

Petrinju je jako pogodio i rat i istina je da su se neki ljudi iselili, međutim, ima onih koji su ostali i koji mu se uvijek rado vraćaju.

-Uvijek je bilo lijepo tamo živjeti, uvijek smo nalazili različite aktivnosti. Organizirale su se za mlade ljude i za starije. Tu su knjižnica, različite plesne grupe, sportska udruženja… Žao mi je što će sad svi oni morati, barem nakratko, prestati s radom. Što će djeca živjeti u gradu u kojem neće biti moguće baviti se različitim stvarima. Ali, nadam se da će nas ovo sve samo ojačati i da će za koju godinu, kad se obnovi, Petrinja biti još ljepša, veća i da će svi tamo rado dolaziti – kaže Željka.

Dodaje i da im je srce puno zahvalnosti

-Sad samo možemo biti zahvalni, što i jesmo, mnogim ljudima iz cijele Hrvatske i svijeta koji su se pobrinuli za ljude koji su ostali među ruševinama svojih kuća, za njihove životinje, kućne ljubimce, za one koji ne žele napustiti svoje domove.  Nadajmo se da će podrhtavanja što prije prestati, da će se svi oni moći malo smiriti, da će moći krenuti obnavljati svoje domove i da će se u Petrinji i na okolnim područjima moći stvoriti još puno lijepih uspomena – završava.

Upravo je to mnogim ljudima na stradalim područjima ovih dana misao vodilja – da se u Petrinju, Glinu i okolicu vrati život i da se u njima stvori još puno uspomena. (G. Čuljak)