Cijena nikada veća! Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane. Je li ovo kultura budućnosti?

Riki Borković je prije 18 godina krenuo s uzgojem lješnjaka i sada kada se lješnjak na njegovom virovitičkom imanju rasprostire na deset hektara živi isključivo od toga. Ova je godina i njemu bila zanimljiva. Nema više sezone koja je normalna, pitanje je samo, kaže Borković, što će vas zadesiti.

-Ove godine su suša i na početku proljetni mraz prepolovili berbu tako da je manje-više kod svih lješnjak rodio pedesetak posto manje nego prošle godine – kaže Borković.

 

I bila bi to tipična priča domaćeg agrara da nije jedne nesvakidašnje situacije – lješnjaka nikada manje, a cijena nikada veća.

-Pet eura su bile najviše cijene, a najniže od dva do tri. Usporedbe radi prošle godine se lješnjak tržio za dva eura, ove godine se katastrofalno loš lješnjak, lješnjak najlošije kvalitete plaćao više nego dobar lješnjak prošle godine – opisuje stanje na tržištu upravitelj zadruge Naš lješnjak Tomislav Haršanji.

No, nije to zato što je lješnjak u Hrvatskoj slabo urodio već zato što je slabo urodio u Turskoj koja je najveći proizvođače.

Snaga udruživanja

Još jedan razlog zbog kojeg su domaći proizvođači postigli dobru cijenu zahvaljujući kojoj unatoč skromnom urodu mogu biti zadovoljni je to što su udruženi. U pravilu od zadruga bježimo, ali dvjestotinjak proizvođača lješnjaka se udružilo jer drugog izbora više nisu imali.

-Bez prevelikog uljepšavanja, jednostavno nas je tržište natjeralo da se udružimo i formiramo jedan takav poslovni subjekt – smije se Haršanji.

Kada su bili sami, otkupljivači su diktirali sve uvjete, a sada ipak imaju pregovaračku moć. Velik dio domaćeg lješnjaka završi u Italiji, ali ne i onaj Rikija Borkovića koji zadrugu ne koristi za plasman nego za kontakte i razmjenu znanja.

-To je razmjena iskustva unutar naše struke i ne bih nigdje drugdje mogao doći do tih informacija. Dostupne su nam informacije o tome što se dešava u Italiji, koje su nove metode suzbijanja štetnika, kakva su kretanja na tržištu, kako se kreće cijena, kako ide plasman – navodi dobrobiti udruživanja taj virovitički proizvođač.

 

On lješnjak plasira u trgovine, slastičarne, kuće kolača, na kućnom pragu i na sajmovima pri čemu su se Borkovići okrenuli preradi. Uz sirov svjež lješnjak, prodaju i mljeveni, namaze, ali i lješnjake s okusima, klasičan karamelizirani, ali i slani, pa i ljuti. Neobična kombinacija, ali dobra.

-Lješnjak je jako dobar u kombinaciji s ljutom paprikom, tko voli ljuto ugodno je iznenađen koliko se zapravo dobro sljube okusi – ističe Borković.

U čemu leži budućnost – preradi ili prodaji sirovine?

Ove godine uz dobru otkupnu cijenu proizvođačima se nije isplatilo ni lupati lješnjak ni prodavati ga na malo, a pretpostavlja se da će cijena iako ne kao ove godine biti dobra i sljedećih nekoliko jer su skladišta u Italiji i Turskoj prazna. Borković ipak ne planira odustati od prerade i prebaciti se na prodaju sirovine.

-Zapravo, taj put čime ćemo se baviti je odavno odlučen. Da želimo prodavati sirovi lješnjak u ljusci morali bismo povećati nasad na oko dvadeset hektara da bi to bilo ekonomski opravdano – tumači Borković.

 

Zemlje nemaju, a plasman prerade imaju tako da je izbor jasan. No, može li se više proizvođača, pa i zadruga Naš lješnjak okrenuti preradi i imati dohodovnije proizvode? Haršanji koji je i sam bio zagovornik prerade iskreno odgovara – teško.

-Suočeni smo s realnom teškom istinom, a to je da smo brutalno mali za natjecanje na tom tržištu. Neka prosječna mala talijanska firma kojoj bismo mi trebali konkurirati otkupljuje 50 do 100 puta veće količine – navodi upravitelj PZ Naš lješnjak.

Uz to je tu niz administrativno-financijskih prepreka.

-Došao sam do porazne kalkulacije da nam je jeftinije izvesti lješnjak i platiti uslugu firmama u Italiji i dovesti taj naš isti lješnjak, ali prerađen i zapakiran u Italiji nego što košta da izgradimo pogon, platimo ljude, kojekakve certifikate, doprinose i sve što se kod nas mora platiti kada se radi takav pogon. Jednostavno ne budeš konkurentan, cijena tog proizvoda ne može konkurirati takvim proizvodima iz Italije i Turske – iznosi Haršanji.

 

Stoga će se držati prodaje sirovine. Bilo da se odluče na plasman kroz zadrugu ili krenu svojim putem maloprodaje kroz preradu u lješnjaku ima i budućnosti i mjesta za nove proizvođače.

-Mislim da je i dalje ovo vrlo zahvalna voćna kultura i vrlo zahvalan dio poljoprivrede i za mlade ljude koji žele nešto započeti lješnjak ima perspektivu – siguran je Borković.

Samo ne trebaju u sve ići sami već trebaju potražiti snagu u brojkama, odnosno udruženi, savjetuje taj iskusni proizvođač.