Rukometašice u nezgodnoj situaciji: Propustile priliku protiv Farskih Otoka, sudbina sada u rukama Švicarske

Nakon uvjerljivog, ali očekivanog poraza od Danske, rukometašice Hrvatske zaigrale su u nedjelju – 1. prosinca protiv debitanta na EP-ima; selekcije Farskih otoka. Igrali smo protiv reprezentacije koja je na jednom velikom natjecanju po prvi puta u povijesti, a isto tako, za nas je ovih 60 minuta bilo prvo u povijesti protiv Faranki – jedne rukometno egzotične izabrane vrste. Stoga, očekivala se sigurna pobjeda kojom bismo si trasirali put prema odlučujućem dvoboju za prolazak skupine, onim s domaćinom – Švicarskom, u utorak – 3. prosinca. Međutim, konačan ishod glasio je 17:17, nešto što nikako nismo planirali.

Dobru podršku s tribina imale su obje selekcije. Zanimljivo je bilo vidjeti toliko navijača s Farskih otoka kojima je nastup na jednom ovakvom natjecanju praznik. Došli su i vidjeli borbenost svoje momčadi, momčadi s kojom su Hrvatice imale neočekivano puno poteškoća. Posebice se to odnosi na prvo poluvrijeme uz napomenu da nas je držala obrana. Jer, napad nije štimao. Postigli smo svega devet pogodaka. To zapravo znači da nam je suparnička vratarka Annika Petersen stvarala puno poteškoća. Propuštali smo realizirati i ono što nikako nismo smjeli. No, na sreću, i naša je obrana s Lucijom Bešen među vratnicama zaslužila prolaznu ocjenu. Faranke su promašile sedmerac više u prvom dijelu i to je bila ta razlika na kraju prvih 30 minuta. U svlačionicu se otišlo s rezultatom 9:8.

Sve navedeno govori nam kako je Hrvatska protiv sebe imala jako nezgodnu reprezentaciju, reprezentaciju vrlo sličnu Danskoj te reprezentaciju s izuzetno brzim protokom lopte. Ipak, Farski otoci nemaju potrebnu agresivnost na obrambenu zonu suparnika s tim da je izuzetak Jana Mittun. Riječ je o igračici koja nam je nerijetko radila probleme, ali je činila i dosta pogrešaka. Uslijed tih pogrešaka, u nekoliko smo navrata imali priliku otići na tri zgoditka viška, no nismo uspjeli. Bile su Faranke uporne i vraćale se u igru. Nedostajalo nam je strpljenja koje je bilo neophodno da utakmicu uvedemo u mirne vode. Držali smo dva razlike na startu drugog dijela, ali protivnice su nas stizale te konstantno nam bile za petama.

I onda su u 40. minuti, na našu žalost uspjele doći u egal. Poentirala je Sune Hansen topovskim udarcem postavivši 13:13. Kapetanica Ježić nas je s tri uzastopna gola držala iznad vode, a Hallsdottir počastila promašenim sedmercem. No, umjesto +2, Birtić čini prekršaj vrijedan isključenja, Prkačin griješi, pa su Faranke ponovo u egalu kontrom Samuelsen (14:14). Tada na scenu opet stupaju Ježić i Bešen, dvojac koji suparnicama nije dopustio prelazak u vodstvo, ali otočanke su dobile krila, postale agresivne te imale tri prilike za vodstvo. Na sreću nisu uspjele, pa nas je Paula Posavec vratila u mini plus. No, već spomenute Petersen i Mittun nisu odustajale te su uspjele svoju momčad dovesti do prvog vodstva (16:17). Obrvan je tako bio prisiljen zvati minutu predaha pet i pol minuta prije kraja.

Bugarski suci su nam vratili loptu na liniju sedmerca pri ishodu 17:17, a nakon što je Petersen obranila Birtić i Pavlović je promašila. Dakle, našli smo se u novim poteškoćama te nećemo pretjerati kada kažemo kako je ovo bio meč u kojem je možda oboren svjetski rekord kada su u pitanju neforsirane pogreške. Svi događaji doveli su do toga da Faranke imaju napad za pobjedu, ali svega tri sekunde prije kraja došlo je do probijanja Mittun. Možebitna njena prevelika želja. Obrvan poseže za novim time-outom, no ponavljamo – do kraja su preostale samo tri sekunde. Nažalost, premalo je to bilo vremena jer je Bešen nekontrolirano bacila loptu. Ona je završila u bunaru, pa su Farski otoci osvojili svoj prvi bod na EP-ima.

Dakle, Hrvatice su propustile veliku priliku. Nismo uspjeli savladati autsajdera uz napomenu da naposljetku čak možemo biti sretni i s ovim bodom. Svakako debakl, nešto čemu se nismo nadali i sada nam toliko željeni prolazak u drugi krug visi o koncu. Prije svega, moramo pobijediti Švicarsku, no možda nam niti to neće biti dovoljno. Vidjet ćemo.

Filip Mlinar 

Foto: FAH