Nakon 60 godina predator se vratio iz Bosne na Papuk, usmrtio 70 ovaca

SIRAČ – Na Papuk se uistinu vratio vuk i to tako što je preplivao Savu. Nagađanja su kako je najvjerojatnije došao iz Bosne za brojnim stadima ovaca, a da je to istina, mogle bi potvrditi i priče iz Sirača gdje je prije tri godine navodno upravo vuk napravio goleme štete tamošnjim ovčarima. Nije ga lako uočiti, a na područjima u Hrvatskoj gdje ga sigurno ima, stručnjaci tragove i dokaze njegovog postojanja čekaju i više od desetljeća.

Ivica Karlović, lovac iz Sirača potvrdio nam je kako na siračkom području imaju velik problem s lisicama i čagljevima koji često napadaju ovce. Čagljevi se primjerice glasaju slično poput vukova, ali manji su i imaju kraći rep, odaje nam Karlović.

-Prije dvije godine ustrijelio sam dva čaglja, a nedavno sam, u posljednjih mjesec dana, ustrijelio čak sedam ili osam lisica. Vuk je bio prisutan kod nas i to je dokazano prije nekoliko godina. U Pakranima je ljudima poklao 70 ovaca – priča nam Karlović i odaje kako je i sam na svoje oči vidio dva mlada vuka u šumi i tragove koji su upućivali na njihovu prisutnost na Papuku. To je bilo prije također tri godine otprilike, dok je od ljudi nedavno čuo da su uočili tragove. Inače, Karlović tvrdi da tragovi ove zaštićene životinje na Papuku postoje već desetak godina unazad, no budući da nije viđen, teško je to sa sigurnošću tvrditi.

-Kada su ljudima poklali ovce, išli smo u šume ne bi li ih uplašili i potjerali dalje, no nismo ih vidjeli. Vukovi u danu naprave veliku kilometražu tako da ih je nemoguće pratiti – ističe Karlović i dodaje da je jako važno ljudima naglasiti da vuk nije opasan za čovjeka. Za kraj, odao nam je jednu anegdotu s istinitom konotacijom.

-Divlje svinje su jako pametne, no lisice, kao što se i u pričama tvrdi, nadmašuju sve druge životinje po lukavosti i mudrosti. Mamce im pripremam, vrebam ih i pažljivo čekam, no često su neuhvatljive – priznaje ovaj iskusni lovac.

Za prisutnost vuka na Papuku kontaktirali smo i Gorana Radonića, stručnog voditelja Parka prirode Papuk. Naime, još u studenom 2020. iz ove ustanove su potvrdili kako je vuk snimljen na njihovom području i to nakon punih šest desetljeća. Tada su organizirali i prvi stručni terenski obilazak prilikom kojeg je utvrđen način na koji će čuvari prirode, šumari i lovci pratiti, bilježiti i spremati sve znakove koji bi upućivali na prisutnost vuka.

-Prema nekim stručnim literaturama, prije 200 godina Papuk je bio normalno stanište za vuka, medvjeda i bjeloglavog supa, primjerice. Dolaskom čovjeka, eksploatacijom šuma i lovstvom dogodilo se da je vuk nestao. On voli velika prostranstva i divljinu te je gotovo nemoguće sresti ga u prirodi. On ima jako razvijene osjetilne sustave i bježi od čovjeka. U razgovoru s renđerima s Velebita, gdje vuka uistinu ima, saznao sam da ga neki zaposlenici koji rade više desetaka godina, nisu uspjeli vidjeti uživo – priča Radonić i ponavlja da opasnosti za ljude apsolutno nema.

Radonić, koji je i sam čuo za napade na ovce prije nekoliko godina, kazao je kako nadležne službe nikad nisu uspjele dokazati da je tada bila riječ o vuku. S druge strane, zanimljivo je da Ministarstvo gospodarstva ima posebni akcijski plan, navodi Radonić, te su stavili i Papuk u fokus gdje bi potencijalno vuk trebao obitavati.

-Prije 50-ak godina bilo je poznato da su ovčari iz Bosne preko Save dolazili kod nas na ispašu. Za njima su, naravno, dolazili i vukovi. Mislim da se u poslijeratnim godinama dogodilo isto to. Tako da je vrlo izvjesno da je vuk migrirao te iz Bosne preko Psunja došao i na Papuk. Ako uzmemo u obzir da je zapadni dio Papuka, između Daruvara i Voćina najdivljiji dio Papuka gdje nema puno ljudi, cesta, gdje je prilična divljina, logično je da bi mu taj dio mogao biti najzanimljiviji i obećavajući za život – priča Radonić i potvrđuje kako su ga dosad tek s jednom fotozamkom uspjeli detektirati. Voljeli bi biti stanište vuku jer naprosto, oni su zaštićeno područje.

-Povratak izvornosti i divljini prirode svakako je pomak i to u bilo kojem aspektu. Naši renđeri redovito obilaze teren, gledaju i bilježe opažanja jer vukovi primjerice, grebu po kori drveta, ostavljaju specifične tragove u koritu potoka, a jako je bitno sakupljanje izmeta koje se uzorkuje i potom se šalje u Sloveniju na analize. Po tome se točno može odrediti sve bitno vezano uz vuka, odakle je, starost i slično. Želimo otkriti je li se uistinu vuk vratio na Papuk, tome se nadamo, a jednako važnim smatramo ljude neprestano podsjećati da za njih nema nikakve opasnosti jer vuk će bježati kilometrima prije nego što mu se netko približi – istaknuo je Radonić i zaključio kako su u povojima cijele ove lijepe i zagonetne priče koja bi u budućnosti mogla imati svoj nastavak. Naravno, ako ju čovjek ne pokvari svojim nepromišljenim i nepotrebnim postupcima.