Ima 20 godina, a hobi joj je – heklanje
ZAGREB – Ako ikad u zagrebačkom tramvaju ugledate mladu djevojku kako hekla, vjerojatno je riječ o Marti Matković koja svaki svoj slobodni trenutak posvećuje ovom, danas prilično neobičnom, hobiju. Zanimalo nas je radi li se o hobiju ili poslu.
– Počelo je kao hobi, a posao je postalo sasvim slučajno, nije bilo planirano, niti sam ja u to krenula s namjerom ili očekivanjem da ću od toga zaraditi. I kada sam krenula zarađivati, nisam očekivala da će to rasti do te mjere – kaže i dodaje da i dalje voli heklati kako za sebe, tako i za druge. Marta je završila Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u smjeru za aranžersko-scenografskog dizajnera. Otkrila nam je kad se prvi put susrela s heklanjem, ali i kada se javio interes za tu aktivnost.
– Prvi put sam se susrela s heklanjem u školi kad sam imala 11 godina, ali nisam nastavila jer me to tada nije toliko zanimalo. Tek prošle godine u ožujku ili travnju sam počela stvarno uživati u tome i baviti se time konkretno. Krenula sam se time intenzivnije baviti tijekom karantene, tako da je glavna motivacija bila dosada, a nakon toga opuštanje, stvaranje nečega što je 3D, što se da koristiti dalje, što može ljude uveseliti. Motivira me čisto stvaralaštvo – ističe. Počela je raditi sama za sebe, a nakon što su je ljudi uočili, hobi je uspješno pretvorila u posao. Hekla u gotovo svakom slobodnom trenutku koji pronađe.
– Dok sam bila nezaposlena, u prosjeku sam heklala između četiri i deset sati, ovisi kako koji dan. Sad kad sam počela raditi se to smanjilo, no heklam kad god stignem – navodi. Dok nešto radi, u pozadini si pusti neki film ili seriju, a ponekad hekla i u društvu prijatelja. Zbog toga smo je upitali i što njezini prijatelji misle o heklanju.
– Doživjela sam ogromnu količinu podrške od svojih vršnjaka i svi su sretni da nešto radim. Dosta ljudi ne razumije poantu i ne vidi užitak u tome, ali su sretni da ja imam svoj hobi – govori. Osim odjeće, Marta izrađuje i papuče, igračke, torbe i ukrasne tabletiće za stol, a narudžbe dogovara preko interneta.
– Uglavnom kada mi se ljudi jave već znaju otprilike što žele, kakav model majice, u kojim bojama, eventualno pitaju koje su nijanse dostupne ili moguće. Onda kreće dogovor oko boja, veličine, pošalju mi neke svoje mjere ako je potrebno, ako nije majica koja ide u jednoj veličini. Uplati mi se akontacija u iznosu koliko mi košta materijal, odnosno vuna koju koristim za taj proizvod – navodi. Za dovršetak narudžbe treba joj dva do tri tjedna, a dok hekla šalje fotografije ljudima kako bi na vrijeme mogli reći sviđa li im se, odnosno treba li što promijeniti. Hekla gdje i kad god stigne.
– Primarno heklam doma u svom krevetu, nakon toga u tramvajima, kada idem kod prijatelja. Znam heklati i na partijima dok mi postane dosadno. Uvijek si nosim u torbi heklicu i klupko vune s nekim započetim projektom i kad god ulovim vremena, kad god mi je dosadno mogu se toga primiti. Ako postoji neko vrijeme koje bi moglo biti potrošeno uzalud, zašto? – pita se. Uskoro planira otvoriti i web shop, no zasad narudžbe prima preko svog Instagram profila nedovrseno_. Početnicima savjetuje prvenstveno strpljenje, a misli da bi se svi trebali okušati u heklanju.
– Svi mogu probati naučiti. Vjerujem da će se dosta ljudi naći u tome premda to ne bi očekivali. Mislim da je to jedan hobi, jedna umjetnost koja je dosta malo zastupljena, a ne bi trebala biti. Trebala bi biti opširnija i posvuda, da svi heklamo malo – ističe i dodaje da se danas može naučiti heklati i na internetu.