Pridružite nam se u praćenju izvedbe performansa Nine Martinuš – Voda dere zemlju – zemlja dere vodu – voda dere zemlju

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

Počinjemo s vodstvom kroz izložbu DAB ’21., a od 18 sati izravno se uključujemo u praćenje izvedbe performansa Voda dere zemlju – zemlja dere vodu – voda dere zemlju. Cjelokupni tijek performansa bit će moguće pratiti 13 – 19 sati putem Youtube kanala.

Rad tematizira čovjekovu potrebu za dominacijom nad promjenom. Putem dualističkog odnosa između vode i zemlje pokušava razotkriti čovjekovu iluziju o moći nad prirodnim procesima, prikazujući oslobođenu prirodu vode. Povijesno gledano, kanaliziranjem toka, čovjek je oteo teritorij poplavne nizine koji je nekada pripadao rijeci, a nasipavanjem obale proširivao je svoj osvojeni teritorij kako bi izgradio svoj urbani svijet, a to je dovelo do brojnih posljedica i „prirodnih“ katastrofa. Zemljana arhitektura čini 2/3 izgrađenog svijeta, ona je ekološka, održiva, zdrava za ljudski organizam, u potpunosti se može reciklirati. Dio je naše tradicije, no unatoč tome, današnji čovjek u potpunosti zanemaruje navedene činjenice jer je opsesivno opčinjen idejom vječnosti materije.

Urbana revolucija smatra se vrhuncem civilizacije, a možemo ju figurativno gledajući svesti na bazični element emanacije teritorijalnosti: zid. Oblikovni element arhitekture – zid – izdvojen iz konteksta kao skulptura, artefakt, arhetip antropogenog svijeta koji je čovjek stvorio, svega što je čovjek izgradio kako bi materijalizirao ideju o nadmoći nad prirodom – nad vodom – nad vječnim promjenama koje su nezaustavljive. Voda je nasuprot tome arhetip promjene i neukrotivosti života. Kroz slobodu vode da bude ono što jest, rad predstavlja pokušaj transformacije zastarjelih ideja o onome što je dopušteno a što je zabranjeno, pokušavajući u promatraču izazvati sumnju u istinitost utvrđenih kolektivnih pravila. Dopuštamo da voda ispere sve programe koji nam više ne služe za opstanak, dopuštamo vlastitu transformaciju bez straha od smrti.

Autorica ovim radom problematizira bitna društveno-politička pitanja koja su vezana uz prirodno i urbano okruženje: racionalna eksploatacija prirodnih resursa, održivost postojećih struktura u građevinskoj industriji koja je važan segment u funkcioniranju društva i gradbeni element… Umjetničke prakse se naglašeno bave socijalnim pitanjima i odnosima, a pitanja prostora dotiču se selektivno promatrajući socijalne odnose u kontekstu vlasništva.

Stoga je poseban naglasak stavljen na probleme u prostoru koji nastaju kao posljedica izrabljivačkog ekonomskog odnosa prema prirodnom i antropogenom okruženju, a koji indirektno generiraju specifične društvene odnose i interakcije. Suvremene globalističke metode eksploatacije, načina prerade i ugradnje sirovina su dominantan oblik upravljanja prostorom sa zanemarivom konkurencijom. Autorica se zalaže za uspostavljanje paralelnih održivih i regenerativnih modela u građevinskoj industriji koji posljedično rješavaju mnoga socijalna pitanja i pitanja ljudskih prava i nude novi oblik odnosa u prostoru.

Nina MARTINUŠ (Osijek, 1985.) od mladosti istražuje analognu fotografiju u Foto klubu Osijek. Završila Arhitektonski fakultet u Zagrebu 2014. godine. Tijekom prve godine studija pohađa kolegij fotografa Ivice Kiša na Odjelu Multimedija (za animirani film i nove medije) Akademije likovne umjetnosti u Zagrebu. U studentskom kratkom eksperimentalnom filmu Obiteljske kuće Johna Lautnera na filmu propitkuje odnose arhitekture i filma. Pohađala Restart, školu dokumentarnog filma u Zagrebu (2012.). Autorica je kratkih filmova Skretničari, Jokobanja. Tijekom studija bavila se proučavanjem rijeka, vode, porječja Dunava dunavskog slijeva u kontekstu kulturnog krajolika i odnosa antropogenog i prirodnog te načina na koji se čovjek odnosi prema izvoru života na ovim krajevima – rijeci Dunavu. U tom periodu razvija zanimanje za land art i okolišnu umjetnost te kao pomoćnica sudjeluje na nekoliko land art festivala u Hrvatskoj, Slovačkoj i Turskoj. U narednim godinama se posvećuje svojoj arhitektonskoj karijeri s naglaskom na gradnju od prirodnih materijala. U posljednje vrijeme bavi se zemljanom arhitekturom. Dio je neformalne međunarodne grupe EBE – Earth building Europe. Osnivačica je i članica neprofitne organizacije koja se bavi zemljom IZA – Institut za zemljanu arhitekturu.

Izvedbu tehnički podržava Enter Koprivnica d.o.o.

Podsjetimo, izložba DAB ’21. okuplja 24 autora koji kroz 26 radova interpretiraju vlastite (p)oglede o vodi u mediju slike, fotografije, skulpturalne, site-specific i interaktivne instalacije, grafike, videa, (dokumentarno) eksperimentalnog filma, performansa i intimističke knjige umjetnika. Raznolikost medija doprinosi heterogenosti izričaja i tematskih cjelina koje uključuju osobne introspekcije projicirane na kolektivnu sliku; problematiziranje fenomena prolaznosti i efemernosti, od konkretnih stremljenja ka promjeni perspektive i (ekološke) osviještenosti do ukazivanja na potrebu i neizbježnost metafizičke metamorfoze čovjeka i okoliša.

U DAB-u ’21. sudjeluju: Bob BICKNELL-KNIGHT, Tamara BILANKOV, Klara BURIĆ i Dražen TETEC, Marita BURIĆ TESKERA, Tanja DABO, Tomislav HRŠAK, Dubravko KUHTA, Ivana KUTUZOVIĆ, Letricija LINARDIĆ, Antonia MAGDIĆ, Kristina MARIĆ, Lucija MARIN, Nina MARTINUŠ, Lidija MATULIN, Minja MITROVIĆ, Lucija PETROVIĆ, Mihaela PODBOJ, Petar POPIJAČ, Helena SCHULTHEIS EDGELER, Gordana ŠPOLJAR ANDRAŠIĆ, Andrej TOMIĆ, Ana VIVODA, Leo VUKELIĆ.

Izložbu razgledajte do 24. 10. 2021. godine u Galeriji Koprivnica.

Projekt podupire: Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Grad Koprivnica, Koprivničko-križevačka županija i tvrtka Hartmann d.o.o.

Helena Kušenić, viša kustosica


PODIJELI S PRIJATELJIMA!