Strastveni vrtlari čuvaju okuse i mirise našeg djetinjstva: Ispitali smo kako nabaviti sjeme starih sorti

Sjeme je bogatstvo koje se ne bi trebalo ni shvaćati olako niti pustiti da nestane. Ipak, kako pojedine sorte ulaze, a druge neizbježno izlaze iz mode, neke k tome nisu pogodne za intenzivnu poljoprivredu dio ih se briše se sortnih lista, koristi sve manje i pada u zaborav. Poražavajuć je podatak na koji upozoravaju ekološke udruge da je u posljednjih sto godina izgubljeno čak 75 posto biljne genetske raznolikosti svijeta.

Udomljavanje sjemena

Za to da se što manje biljnog blaga zaboravi brinu entuzijasti, strastveni vrtlari koji rado dijele i znanje i sjeme, pa tako dok se obično priča o udomljavanju životinja Hrvatski savez udruga ekoloških proizvođača udomljava – biljke. Kroz njihovi pilot projekt On-farm Poljoprivredni institut Osijek je umnožio uzorke pšenice, ječma, lucerne, stočnog graška i sikirice svojih sorti koje su brisane sa sortne liste. Savez to sjeme poklanja poljoprivrednicima koji imaju registriran OPG ili SOPG, ali pod uvjetom da potpišu ugovor. Osim što je to uobičajena europska procedura za to imaju još jedan jako dobar razlog.

-Nekada kada se nešto daje besplatno ljudi vole uzeti puno toga, pa ne posiju. Mi smo htjeli osigurati to da će sjeme doći u dobre ruke, da će ga netko posijati s pažnjom i ljubavlju na polje i potom nam dati povratnu informaciju kako bismo znali u kakvim uvjetima proizvodnje su poljoprivrednici sijali i kako su se te sorte pokazale u različitim uvjetima – tumači predsjednica Hrvatskog saveza udruga ekoloških proizvođača Sunčana Pešak.

 

Neke od njih koje žele nanovo oživjeti imaju svojstva koja bi se mogla pokazati itekako poželjnima i u eko uzgoju.

-Recimo Žitarka je bila sorta pšenice koja se 80-ih dosta koristila i bila je rasprostranjena na području bivše Jugoslavije. Povučena je sa sortne liste, sjeme nije više u prodaji, a imala je dosta dobru rodnost i bila je otporna na polijeganje – kaže Pešak.

Razmjene sjemena

Brojne sorte koje nisu poželjne u intenzivnoj poljoprivredi i nazovimo ju tako industrijskoj proizvodnji imaju karakteristike koje su dragocjene manjim gospodarstvima, a u krajnjem slučaju i konzumentima.

-Mnoge sorte su zanimljive zbog drugih osobina upravo malim vrtlarima, a to je primjerice neujednačeno dozrijevanje tako da imamo duže vrijeme uroda, ne mora biti tvrda kožica rajčice kao u industriji, ali je hobi vrtlarima bitno da je ona mekana i ukusna – ističe predsjednica udruge Biovrt Silvija Kolar Fodor.

No, do takvih je kultura teže doći jer na njih nećete samo tako ‘nabasati’ u trgovini. Sjeme koje je na tržištu je kvalitetno, ali je izbor malen.

-U trgovini možete pronaći recimo dvije ili tri sorte žutih mahuna i isto toliko zelenih i možda još dvije, tri sorte graha. Ja imam kolekciju od 150 sorti mahunarki i to nema šanse da nađete na tržištu, a to je rezultat prikupljanja, isprobavanja i razmnožavanja na vrtu – kaže Kolar Fodor.

 

Rezultat je to i razmjene. Vrtlarski entuzijasti među kojima i Kolar Fodor su prvo sjeme razmjenjivali međusobno poštom, a posljednjih godina je to preraslo u organizirane razmjene sjemena diljem zemlje.

Važnost očuvanja biljne raznolikosti

Jednu takvu razmjenu organizira garešnička udruga Agricola čiji predsjednik Mario Juretić ne dvoji u okusnu superiornost sorti kakve su sadile naše bake i djedovi.

-Plodovi tog sjemena su nutritivno bogatiji, ukusniji. Svi mi volimo sladoled zato što je sladak i fin, isto tako je i kod tih domaćih starih plodova, okus je potpuno različit – kaže Juretić.

Još jedan neumoran čuvar, sakupljač starih sorti je Damir Sokolović iz Međurače. Interesa ima, ali volio bi kada bi se više ljudi zarazilo groznicom tradicijskih sorti i eko uzgoja.

-Te sorte traže ljudi, ali specifični ljudi. Dosta je naviklo na trgovinu i misli da nam ne treba vrt, ne treba nam ništa, a to bi u bližoj budućnosti mogao biti problem jer jesti moramo svi. Odjenuti se ne moramo, ali jesti moramo – zaključuje Sokolović.

Za to da bi imali što jesti nužna je i bioraznolikost posebice sada u svjetlu sve češćih klimatskih ekstrema.

-Zbog poljoprivrede budućnosti i sve većih ekstrema i zahtjevnijih uvjeta uzgoja stvarno trebamo imati što veći broj sorti jer kakva god godine da bude nešto uvijek preživi. To je ljepota tog sjemenja, ja sam uspjela sakupiti divne sorte starinskih salata koje bez problema prežive zime jer ne idu u glavice. Malo toga nečeg sličnog se danas na tržištu može naći – kaže Kolar Fodor, a u svjetlu posljednje sezone sve je jasnije da u odnosu prema uzgoju nešto moramo promijeniti jer krajnji ceh plaćamo svi.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.