Grad je nekad bio grad krcat kioscima, u njima se kupovao i kruh. Znate li koliko ih je ostalo?

Bjelovar je sve donedavno bio grad kioska, bilo ih je praktički više nego pekarnica. Samo u središnjem gradskom parku sve do prije mjesec-dva bila su tri kioska, a sada je preostao samo jedan. Zatvoren je čak i onaj na autobusnom kolodvoru, što je nekada bilo gotovo nezamislivo zbog ogromnog broja ljudi koji su do Bjelovara svakodnevno stizali autobusima i vlakovima.

Sudeći prema ovom trendu, buduće generacije neće ni znati što su bili kiosci, da su se u njima kupovali neki papiri s kojih su ljudi čitali vijesti, a ti papiri zvali su se novine. A ako ćemo u tim zatvaranjima tražiti nešto dobro, onda je to svakako manja dostupnost cigareta, ali i manje zaposlenika u uvjetima rada kakvi su na kioscima.

Nekada su gradovi vrvjeli kioscima, a u njima se nisu samo prodavale novine i cigarete. Danas ih je u Bjelovaru ostalo samo pet.

Stariji Bjelovarčani sjećaju se kioska na kraju korza, pored bivše dječje čitaonice, na mjestu gdje je sada parking za propale električne bicikle. Sjećaju se i kioska na početku placa, gdje je poslovni prostor koji često mijenja vlasnike, a sjećaju se i kioska pored nekadašnje meteorološke stanice kod srednjoškolskog centra.

Oni malo stariji sjećaju se i puno većih kioska u kojima se mogao kupiti kruh, a mi smo jedan takav pronašli u bivšoj Ulici Maksima Gorkog.

Riječ je o članku Bjelovarskog lista iz 1961. godine, koji je spašen zahvaljujući digitalizaciji tog vjernog papirnatog svjedoka gradske svakodnevnice. Kojeg također danas više nema.