Mladi Mislav ima hobi kakav bi se rijetko tko usudio imati: ‘Na 30 metara iznad tla se stalno njišem, a u tom gibanju mi se i zavrti u glavi’

Nije tajna da je u zdravom tijelu zdrav duh, a načini na koji ljudi održavaju svoju fizičku i mentalnu formu brojni su. Od rekreativnog nogometa, šetnji, košarke i trčanja pa sve do badmintona, kuglanja ili teretane. Spektar hobija šarolik je, a jednim vrlo nesvakidašnjem bavi se Bjelovarčanin Mislav Keser.

Riječ je o highlineu, odnosno, hodanju po traci na velikim visinama. Iziskuje puno hrabrosti, strpljenja i usredotočenosti. Sve je krenulo, tumači nam Keser, kad se s prijateljem Domagojem Novakom počeo baviti slacklineom, hodanjem po traci koja se najčešće postavlja na oko metar visine.

-Onda smo počeli više gledati i istraživati slackline i shvatili da postoji highline. To je dosta ekstremnije, a kako se oboje bavimo i penjanjem i tako nekim ekstremnijim stvarima, naravno da nas je privuklo. Highline je isto to, samo zavezano na puno višim visina i to stvarno zna biti svugdje, preko kanjona, između dvije zgrade, u šumi… Isto kao slackline samo na visini i malo je ekstremnije – prisjetio se Keser.

Prelazak sa hodanja na metar visine na više desetaka metara visine dogodio se spontano. Nasumično se upoznao s jednim od najboljih hrvatskih „highlinera“ zbog kojeg je, nakon nekog vremena, dobio priliku okušati se hodati na traci na visini od oko 30 metara.

-Prvi dojam je bio jako čudan. Ljudi su mi govorili da je to kao i slackline, samo na višem, malo drugačije, ali u načelu isto. Mislio sam da će biti lagano, ali kad sam došao na tu liniju nisam mogao stati na nju. Totalno si izložen, a s druge strane toliko „pere“ adrenalin. Teško mi je opisati osjećaj, sad mi je visoka linija prirodna, ali u početku je bilo jako teško – kroz smijeh će Keser.

Upornost, upornost, upornost

Ponavljanje je majka znanja, a trening je odlika profesionalaca. Tako je i kod highlinea. Sugovornik nam objašnjava kako mu je trebalo samo godinu dana da se privikne na hodanje na toj visini, iako bez problema prehoda traku na nižim visinama.

-Kad si na toj liniji, nisi uopće stabilan, cijelo se vrijeme njišeš, krećeš, u tom gibanju počne ti se vrtjeti u glavi. Ludo. Još uvijek me nekad zna biti strah, ovisi kakav mi je dan, ali glava mi je već sigurna, a vjerujem i opremi, to znam da me nikada neće iznevjeriti – pojašnjava Keser, dugogodišnji penjač koji već dobro poznaje penjačku opremu.

U hodanju po traci na velikim visinama okušao se prije dvije godine, a budući da su takve trake rijetke, nije lako redovito trenirati, no ove se godine zakleo da će prehodati cijelu traku na kojoj trenutno vježba.

-Ova linija na koju ja najčešće idem, ona je nekih 70-ak metara i uspio sam prehodati pola. Idem na bolje, budem i nju sigurno sad ubrzo, dosta je teško održati fokus. Koraci su mi sad već sigurni, ove godine sam si rekao da ju moram napokon prešetati – motiviran je Keser.

Sugovornik ističe kako je zajednica ovih neobičnih hodača relativno mala, no svi su iznimno pristupačni i uvijek voljni pomoći i posavjetovati nekoga tko se želi okušati u tome. Budući da je i njega netko morao uputiti, naglašava da je uvijek otvoren za pitanja nekoga tko se želi okušati u highlineu.

Preporuke i planovi za budućnost

Zbog malog broja linija za hodanje koje, ruku na srce, zahtijevaju specifične uvjete koji su nerijetko jednostavni za ispuniti, highline i dalje podosta nepoznat sport. Sugovornik se nada da će se to uskoro promijeniti jer, osim onih fizičkih, mentalne dobrobiti bavljenja ovim sportom brojne su.

-Highline je za mene iskreno više od sporta. Kao prvo, jako je zabavno i ja kad sam na liniji ne razmišljam ni o čemu, samo o tome kako želim prehodati. Kad se vratiš s linije, presretan si i zahvalan i pogotovo kad shvatiš što si radio da možeš hodati i što si živ i zdrav – kroz smijeh nam govori sugovornik.

Osim problema s infrastrukturom, ne čudi da je highline u Lijepoj Našoj još nepoznat, budući da se radi o vizualno vrlo opasnom sportu koji, objektivno, nije za svakoga. U slučaju da se ne bojite visina i želite pomaknuti svoje granice, sugovornik se nada da ćete to u bližoj budućnosti moći i u Bjelovaru.

-Nadam se da će u Bjelovaru jednog dana biti highline pa će se Bjelovarčani moći okušati u takvim stvarima, blizu penjačkog dijela na Boriku bi imalo smisla – dodaje Keser.

Ako možete svojim životom vjerovati opremi, ne bojite se visine i želite pomaknuti svoje granice, ovo je sport za vas.

-Tko god želi, neka me slobodno kontaktira, dođe i uvjeri se u ovo što govorim, vjerujte mi da nije prazna, banalna priča i da će vam se svidjeti – zaključuje sugovornik.

FOTO: ustupio sugovornik