Supružnici Diktić stvorili malo zeleno carstvo, a djeca su ih zamolila samo jednu stvar…

Kada su Ljiljana i Dražen Diktić u Čazmi 2006. preuzeli zemlju znali su da se žele baviti ekološkom poljoprivredom. Tri godine su odmarali zemlju i 2009. krenuli s ekološkim uzgojem žitarica, voća i povrća jer su željeli i za sebe imati sve što im treba. Ekološka poljoprivreda za njih je, kažu, više od uzgoja, to je i način života. Puno je to posla, ali podjelom rada se sve stiže.

-Ja radim više na traktoru, taj dio, a supruga više oko sadnje i plijevljenja. Nadopunjujemo se – opisuje raspodjelu posla Dražen.

Još je jedan od razloga zbog kojeg imaju širok asortiman proizvoda, klimatske promjene koje uvijek odgrizu dio uroda.

-Ako imate širu paletu proizvoda uvijek će nešto uspjeti, možda jedne godine neće biti dobra mrkva, jedne tikva, ali će biti dobar grah ili obrnuto – tumači njihovu proizvodnu filozofiju Ljiljana.

Izazovi eko proizvodnje

Zbog godina više ne idu toliko na sajmove, ali i tako uspiju doći do kupaca. Gospođu Ljiljanu veseli što interes za ekološkim voćem i povrćem raste, pogotovo kod mladih obitelji s djecom, ali mjesta za napredak ima posebno na području edukacije s kojim bi, smatra, trebalo krenuti od najranije dobi.

-Trebalo bi educirati djecu da ih ne bude sramota biti ruke zamazane od zemlje jer su nešto posadili, da znaju što jedu – ističe Ljiljana Diktić.

I Diktići muku muče s vremenom, ali i ćudljivim vremenom im se lakše nositi nego s bujajućom administracijom zbog koje se i broj članova Eko Čazma gotovo prepolovio, kaže predsjednik udruge Dražen Diktić.

-Nas je u udruzi jedno vrijeme bilo i 15, a sada nas je osmero. Ljudi izlaze jer su rekli da se više ne žele boriti s tim nekakvim zakonima, to ih više opterećuje od rada na zemlji – tumači problem Dražen Diktić.

Diktići su među onima koji ustraju dijelom i zbog djece i rečenice koju su im uputila.

-Samo ne prodajte zemlju, tako su nam rekli jer žele s tim nastaviti nakon nas kada jednog dana odemo – ponosna je gospođa Ljiljana.

Shvaćaju njihova djeca da bez zemlje nema kruha.