Posjetili smo obitelj u kojoj ljubav prema poljoprivredi teče žilama: ‘Mlada obitelj danas može živjeti od poljoprivrede, evo što je potrebno’

Ni dizanje ranom zorom, ni to što nema ni svetka ni petka, ali ni niska cijena mlijeka, visoki ulazni troškovi, kao ni svi drugi problemi s kojima se danas bore poljoprivrednici nisu 25-godišnjeg Andrija Mikšeca odgovorili od toga da nastavi očevim stopama i zakorači u poljoprivredne vode.

Naime, ova novoračanska obitelj poljoprivredom se, možemo reći, bavi generacijama. Ozbiljan posao započeo je tata Tihomir, danas ga nastavlja sin Andrija, no priča je započela još je Tihomirovim djedom.

– Od malih nogu sam u poljoprivredi. Prva vožnja s tatom i tako je krenulo. Ne želim odustati od poljoprivrede, nastavit ću dok god ću moći. Mlada obitelj danas može živjeti od poljoprivrede ako ima dovoljno zemlje i stoke. No treba raditi i to je to – ističe Andrija Mikšec koji će uskoro postati tata tako da pomoći na ovom imanju kroz koju godinu zasigurno neće nedostajati.

Inače, na ovom OPG, primarna djelatnost je proizvodnja mlijeka, dok je tov junadi dodatna djelatnost jer bi samo s mlijekom, priznaje tata Mikšec, jako teško funkcionirali.

– Danas u našim štalama imamo oko 10-ak muške junadi, 15-ak junica, 29 krava i junicu koja će se uskoro oteliti. Ukupan broj varira, no nekako se nastojimo zadržati u ovakvim okvirima – pojašnjava tata Mikšec čiji OPG mjesečno isporuči između 10 i 13 tisuća litara. Naime, dio mlijeka posisa telad, a svaka krava godišnje u prosjeku da oko 5 do 6 tisuća litara mlijeka. Količina je to, kaže, kojom je zadovoljan jer svoje životinje ne želi forsirati.

Da bi ih mogli hraniti, obrađuju 30-ak hektara zemlje od kojih je 18 hektara u obiteljskom vlasništvu, dok je ostatak u zakupu od ljudi iz sela. No kako kaže, to je zemlja na koju dugoročno ne može računati pa mu posebno smeta što na području općine još uvijek nije raspisan natječaj za zakup državne zemlje.

– Nemam nijedan hektar državne zemlje. Kada bih mogao dobiti 15-ak hektara državne zemlje, bilo bi sjajno, no kod nas se već osam godina ništa ne događa po pitanju natječaja. Obećavali su da će biti, no ništa se nije dogodilo – pomalo razočarano priča naš sugovornik.

Ipak, problem je to koji ga nije obeshrabrio u pa poljoprivredni posao nastavlja gurati i dalje uz pomoć svoje obitelji.

– Poljoprivredom se ozbiljno bavim od 1997. godine. Krenuli smo nakon rata jer nije bilo drugog posla. Nekada se moj djed intenzivno bavio poljoprivredom tako da sam ja nastavio, a sada kreće i moj sin. Vidjet ćemo kako će biti dalje. Ne odustajem dok će biti pomoći od sina i obitelji – zaključuje tata Mikšec.