Mogu li tradicijske sorte u ekološkom uzgoju biti odgovor na brojne izazove?

Damir Sokolović iz Međurače vjeran je čuvar tradicijskih sorti. Posljednja u nizu je stara sorta ječma koju je nabavio i kako kaže jedva čeka ljeto da vidi rezultate. Uz to je u organskom uzgoju. Odabrao je teži poljoprivredni put, ali za to, ističe, ima dobar razlog.

-Unazad pedeset godina po nekakvim znanstvenim saznanjima hranjivost hrane je pala za 70 posto. Utvrđeno je da su neke osnovne namirnice poput mrkve i salate izgubile 70 posto vrijednosti tako da ispada da na kraju jedemo ništa – kaže Sokolović.

Rješenje vidi u tradicijskim sortama koje su zanemarene s čim se slaže i predsjednica Hrvatskog saveza udruga ekoloških proizvođača Sunčana Pešak.

-Većina naših starih sorata uopće nije u proizvodnji i ustvari nema ni razloga po toj logici da ostanu na sortnoj listi i to je velika tragedija i maćehinski odgoj koji imamo prema svom naslijeđu – kaže Pešak.

Projekt njegovanja tradicijskih sorata u eko uzgoju

Te su sorte pogodne i za eko uzgoj stoga je Hrvatski savez udruga ekoloških proizvođača u suradnji s gospodarstvima Babić, Iličić, Juretić i Mucko pokrenuo sada završeni trogodišnji program eko sjemena kroz koji su se sijale razne tradicijske sorte čime se eko poljoprivrednike željelo ponukati da sjeme uzgajaju sami, ali i vidjeti kako se tradicijske sorte ponašaju u današnjim uvjetima.

Mario Juretić iz Kapelice kod Garešnice kroz projekt je uzgajao grah kukuruzar, visoki grah koji se (a u eko uzgoju može i sada) sadio uz kukuruz i četiri sorte kukuruza: stodanac, osmoredac, starinski i njemu najzanimljiviji bordo-crveni. No, i Juretić se kao i ostali uključeni poljoprivrednici susreo s nizom problema uzrokovanih vremenom.

-Imali smo od jako vlažne 2023., suše u 2022., 2024. je također imala jako vruće ljeto i kulture poput graha loše reagiraju na velike vrućine posebno sorte poput visokog graha kojima treba duže da narastu i sada teško uspjevaju u kontinentalnim krajevima, a nekada su bile standard u proizvodnji – navodi izazove Pešak.

 

Loše godine uništile su i heljdu koje zbog toga nije ni bilo za sjeme, ali isto tako tradicijske sorte su pokazale i svoje prednosti – primjerice starinski češnjak je otporniji na bolesti, a uspješnim se pokazalo i povrće.

-Rajčica brački jabučar bez obzira na to što se preselila u Križevce je odlična sorta s dobrim okusom, vukovarska lubenica je također bila izuzetno rodna i to je sorta koju bi trebalo proširiti malo više – ističe Pešak.

Nadmoć tradicijskih sorti

U nadmoć tradicijskih sorti uvjeren je i Juretić. One, ističe, nikako nisu prazna hrana.

-Što se tiče nutritivnih vrijednosti, one su (tako su barem nas učili dok sam studirao u Križevcima) 1 naprema 10 u korist starinskih sorti naspram hibrida – uvjeren je garešnički poljoprivrednik.

Uz to su dobre i za džep.

-Kako se borimo protiv inflacije mi seljaci? Posadimo svoju papriku, rajčicu i kukuruz i sve što nam uspije, pa makar i u manjim količinama ne moramo kupiti na tržištu – ističe Juretić.

Iako je projekt naišao na niz problema potvrdio je i jednu bitnu stvar.

-Zanimljivo je da su se te naše stare sorte pokazale ustvari kao jako dobar genetski materijal i u ekološkoj proizvodnji iako nisu prvotno oplemenjivane u tu svrhu i one predstavljaju sjajan genetski materijal za daljnje ekološko oplemenjivanje – ističe predsjednica Hrvatskog saveza udruga ekoloških proizvođača.

Vjeruje kako su sada kada se nakon završetka projekta u rad uključilo još ljudi blizu toga da na tržište izbace domaće eko sjeme.

-Mislim da smo dosta blizu tom stupnju, samo što ove godine je izazov administracija koja se dodatno mijenja i na europskoj razini, ali mislim da ćemo već krajem godine uspjeti imati prvo sjeme na tržištu – optimistična je Pešak koja je sigurna da u tradicijskim sortama ima puno neotkrivenog potencijala koji uz prilagodbu proizvodnje i podneblja može pomoći da se nosimo sa sve snažnijim posljedicama klimatskih promjena.