Roditelji, ovo morate pročitati: Psihologinja otkriva zašto vam se djeca više ne povjeravaju!

Većina roditelja se, barem povremeno, suočava s izazovima u odgoju djece, bez obzira na to jesu li ti izazovi veliki ili mali, ponekad se može činiti kao da nema izlaza. Suvremeno doba sa sobom nosi nove poteškoće: ovisnost o društvenim mrežama, nerealna očekivanja i standardi ljepote, online nasilje, vršnjački pritisak i još mnogo toga. Ipak, unatoč svemu tome, razgovor sa psihologom često je i dalje tema o kojoj se nerado govori.

U želji da roditeljima olakšamo komunikaciju s djecom u takvim situacijama, ali i potaknemo razbijanje predrasuda o traženju stručne pomoći, razgovarali smo s Mirjanom Skukan, školskom psihologinjom III. osnovne škole Bjelovar.

– O svim „teškim“ temama s djecom treba razgovarati sukladno njihovoj dobi. S djecom trebamo razgovarati iskreno i otvoreno dajući im informacije koje oni mogu razumjeti. Važno je stvoriti odnos u kojem ne postoje „zabranjene“ teme – pojašnjava psihologinja s naglaskom na to da je među roditeljima i djecom najvažniji odnos povjerenja koji se gradi praktički od rođenja djeteta.

– Ako roditelj i dijete imaju odnos u kojem se dijete osjeća sigurno i zna da se bez obzira na to u kakvom se problemu našlo može obratiti roditelju to je temelj za rješavanje bilo kakvog problema. Takav se odnos stvara tako prisustvom u djetetovu životu i slušanjem onoga što nam govori bez stalnog kritiziranja, osuđivanja i kako bi mladi rekli „pametovanja“. Danas roditelji nažalost sve manje razgovaraju i provode kvalitetno vrijeme sa svojom djecom, a onda je teško očekivati da će im se djeca otvoriti i tražiti pomoć kada imaju neki problem – nadodaje naša sugovornica.

Nelagoda uvijek postoji kada se razgovara o neugodnim temama, ona je prisutna i kod odraslih. No, važno je da dijete zna sa se uvijek može obratiti svojim roditeljima.

– Jako je važna i klima i stavovi koji postoje u obitelji. Ako roditelji ne razgovaraju o svojim problemima i ako su pitanja problema mentalnog zdravlja „tabu“ tema u obitelji, teško da će dijete htjeti razgovarati. Također, važan je i odnos društva u kojem živimo prema problemima mentalnog zdravlja. Iako postoje neki pomaci u posljednje vrijeme, u našoj se sredini još uvijek o mentalnom zdravlju, a osobito o nekim problemima ili poremećajima u tom području ne govori ili se takve osobe stigmatiziraju. Mi bez problema svojim susjedima i poznanicima kažemo da smo jučer npr. bili od ortopeda, ali činjenicu da trebamo pomoć psihijatra ili psihologa najčešće nastojimo zatajiti. Ako mi smatramo da su problemi mentalnog zdravlja sramota, ne možemo očekivati od mladih da bez problema razgovaraju o tim temama – naglašava psihologinja, dodajući kako djeca uče upravo po modelu nas odraslih.

Treba poći od toga kako je djeci i mladima u današnje vrijeme jako teško, a na svakom koraku dostupne su im informacije i sadržaji koji nisu primjereni njihovoj dobi, što znači da ih ne mogu adekvatno procesuirati, ni na kognitivnom ni na emocionalnom planu.

– Susreću se i s velikim pritiskom koji su im nametnule društvene mreže da moraju svi biti uspješni, savršeno izgledati i uvijek biti sretni , a znamo da to nije moguće. Djecu je potrebno slušati, čuti što ih muči i nekako „normalizirati“ i usmjeriti ih na realni svijet. Razgovarajući sa svojom djecom roditelji ih trebaju potaknuti da se uspoređuju i druže sa svojim vršnjacima u razredu, školi, na treningu koji su im slični, a ne s likovima u online svijetu – nadodaje.

Djeca i mladi odrastaju u digitalnom svijetu i ne poznaju život bez interneta i mobitela, stoga ih nije moguće u potpunosti isključiti iz njihove svakodnevice. Važno je, međutim, učiti ih razlikovati virtualni i stvarni svijet te ih usmjeravati prema zdravom korištenju tehnologije.

– Problem nije samo količina vremena provedena na mobitelu, već sadržaj koji djeca konzumiraju. Nije isto provodi li dijete vrijeme na društvenim mrežama, igrajući videoigre ili gledajući edukativni sadržaj. Mnogi roditelji nemaju nadzor nad tim sadržajem, a često i sami prekomjerno koriste tehnologiju – govori psihologinja dodajući kako je znakove ovisnosti o internetu ili cyberbullyinga moguće  prepoznati jedino ako roditelji dobro poznaju svoje dijete i prate promjene u njegovu ponašanju.

Povlačenje u sebe, izbjegavanje prijatelja, pad školskog uspjeha, gubitak interesa za aktivnosti koje su ga prije veselile, prekomjerno korištenje interneta i kroničan umor – sve su to upozoravajući znakovi da se nešto događa. U takvim situacijama važno je reagirati na vrijeme, razgovarati s djetetom i, ako je potrebno, potražiti stručnu pomoć.