Mirela je bila prvo dijete poginulo u Domovinskom ratu: ‘Spremale smo se zakoračiti u “velike razrede”, a onda je došao kolovoz… i zvijeri rata’

Na mjestu gdje je nekad bezbrižno trčala i igrala se, danas stoji klupica posvećena maloj Mireli Ljutak – kao trajni podsjetnik i tiha opomena. U Ulici Petra Preradovića u Daruvaru dječje igralište sada nosi dubok značaj. Klupica je postavljena s namjerom da i buduće generacije ne zaborave kako rat ostavlja iza sebe rane koje ne zacjeljuju.

Mirela je bila prvo dijete koje je poginulo u Domovinskom ratu, i jedina dječja žrtva u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Imala je tek deset godina. Rat joj je oduzeo djetinjstvo, a njenoj obitelji budućnost i snove koje su zajedno trebali sanjati.

Da je ostala s nama, danas bi slavila svoj četrdeset i četvrti rođendan.

– Bile smo djeca te 1991. godine. Zajedno smo proslavile veliki deseti rođendan – nasmijane, zaigrane, važne same sebi jer smo, eto, napunile deset godina i spremale se zakoračiti u “velike razrede”. A onda je došao kolovoz… i zvijeri rata. I tebe, odjednom, više nije bilo.

Bio je ponedjeljak, 26. kolovoza 1991. godine, negdje iza 20 sati, kada su na naš grad počele padati granate – cilj je bila škola. S obitelji – ocem Ivicom, majkom Verom, sestrom Danijelom, ujakom, ujnom i njihovim kumovima večerala si u kući bake i djeda, kamo ste se sklonili iz Batinjske Rijeke na početku rata. Na zvuk prve eksplozije, svi ste krenuli prema skloništu. No, na putu do njega, odjeknula je druga eksplozija. Granata je pala pred samim vratima.

Ivica je poginuo na mjestu. Vera i Danijela teško su ranjene. A ti, Mirela… podlegla si ranama i preminula tri dana kasnije u bjelovarskoj bolnici.

Ispratili smo te 31. kolovoza, na daruvarskom groblju, u podne. Nas troje iz razreda – Tatjana, Saša i ja – oprostili smo se s tobom iskreno, dječje, zbunjeno… stojeći uz tvoj lijes, s našim dragim učiteljem Mihajlom – ispričala je Zvjezdana Drašner u pismu posvećenom prijateljici iz djetinjstva.

Tako je Mirela Ljutak postala prva od 402 djece koja su izgubila život u Domovinskom ratu. Iako joj je tada cijela situacija bila nejasna, Zvjezdana Drašner jasno se sjeća jedne posebne slike.

– Vrlo nas je malo iz razreda ostalo ovdje… Naravno, bilo je još nekoliko njih koji su bili prisutni na sahrani, ali nas troje, s našim učiteljem, držali smo oproštajni govor.

Sahrana je bila negdje oko podneva. Dok smo stajali i čitali govor, odjednom se u daljini začuo rafal. Netko je zapucao.

Naš učitelj, u svom starom bež mantilu – onom dugom, pravom učiteljskom – stao je odmah iza nas. A iza njega stajale su naše mame. I u tom trenutku, kad su odjeknuli pucnjevi, sjećam se kako je raširio svoj mantil, kao da nas želi njime zaogrnuti. Kao da taj mantil ima čudesnu moć, kao Supermanov plašt – da nas može zaštititi od svega pa i od metaka – prisjeća se Drašner.

Da memorijalna klupa nosi dublju simboliku pobrinula se dizajnerica Suzana Ivanković Milošević. Inspiraciju je pronašla u obliku kruga, koji simbolizira cikličnost života, čistoću i savršenstvo – vrijednosti koje povezujemo s djetinjstvom, a spomenimo da i ona danas slavi svoj rođendan.

U dizajn je uključen i metalni luk oko kojeg će biti zasađena bijela ruža penjačica bez trnja, zamišljena kao simbol nježnosti i nade.

Klupa i prostor igrališta posvećeni Mireli Ljutak osmišljeni su kao mjesto sjećanja, ali i radosti – za sve generacije koje dolaze, u čast Mireli. Ceremoniji otvaranja prisustvovali su i  župan Bjelovarsko-bilogorske županije Marko Marušić, daruvarski gradonačelnik Damir Lneniček i njegova zamjenica Vanda Cegledi.

– Svaka tragedija djeteta nas najviše pogađa. Ono što je tužno u cijeloj priči je to da je Mirela tek sada dobila svoju priču. Mi već osam godina radimo u ovom gradu i želimo ispričati lijepu priču. Ne želimo stvarati spomenike koji donose tugu, već one koji donose radost i budućnost. Zato smo odlučili da igralište na kojem je Mirela odrasla postane mjesto na kojem će svako dijete, igrajući se, biti s njom – da sjedi s Mirelom na klupici i druži se – zaključila je Vanda Cegledi zamjenica gradonačelnika Grada Daruvara uz poruku – pustite djecu da se igraju, a ratove ostavite u kućama.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.