Velika pobjeda za rukometaše Bjelovara: Domagoj Grizelj ponovo nezaustavljiv

PRVA HRVATSKA RUKOMETNA LIGA SJEVER ZA MUŠKARCE; 26. KOLO SEZONE 2024./2025.:

RK BJELOVAR – RK NEXE NAŠICE II 37:32

Posljednju ovosezonsku utakmicu pred domaćim navijačima rukometaši Bjelovara odigrali su jučer protiv drugog sastava našičkog Nexea. Riječ je o unaprijed odigranoj utakmici 26. kola 1. hrvatske rukometne lige Sjever za muškarce (sezona 2024./2025.) s tim da su naposljetku kao pobjednici krajnjim ishodom 37:32 izašli Bjelovarčani. Bila je ovo prava rovovska bitka, nešto sasvim drugačije od onoga što smo gledali prije nekoliko dana protiv RK Viro Virovitica, a iz razloga što su „Gromovi“ iz ravne Slavonije puno ozbiljnija družina od virovitičke. To su momci trenera Saše Barišića Jamana i dokazali (posebice u prvom poluvremenu), no treba kazati da su Lorisu Hrominu, Ognjenu Ceniću, Matku Moslavcu i ostatku društva pomogli izabranici Silvija Ivandije.

Naime, obrana RK Bjelovar bila je mlaka te čuvari mreže – Gigi Rukhadze i Matej Tuković loptu u prvih petnaestak minuta doslovce nisu niti taknuli. Gostujuće akcije tekle su kao po špagi, sve što je Barišić Jaman zamislio prolazilo je, a to nas dovodi do toga da je semafor u nekoliko navrata pokazivao velikih pet pogodaka viška (6:11, 7:12, 8:13, 9:14). Dakle, tristotinjak bjelovarskih ljubitelja rukometa nikako nije moglo biti zadovoljno onime što gleda pa je Ivandija ponovo morao „kemijati“. U nedostatku ozlijeđenih Šimuna Marića, Martina Mihailića i Luke Čule posegnuo je za Domagojem Grizeljom koji također muku muči sa svojim zdravstvenim poteškoćama. Dakle, niti on nije trebao igrati, no žrtvovao se još jednom prezentiravši da je najbolji pojedinac ovdašnjeg muškog rukometnog drugoligaša.

Probijao se popularni „Gric“ kroz suparničku obranu zabijajući u serijama, nerijetko je asistirao suigračima, izborio mnoštvo sedmeraca (potom ih i realizirao), a 18:20 je nakon prvih 30 minuta, shodno svemu viđenome izgledalo sasvim pristojno. Zapravo, bio je to nagovještaj uraganskog drugog dijela u kojem je Grizelj nastavio svoj „show“. Obrana je bila puno kompaktnija, čvršća pa je konačno svoj doprinos dao Tuković. Podigla je razinu buke publika prepoznavši da je njihovim malobrojnim ljubimcima potrebna pomoć s tim da se nikako ne smije zaboraviti niti činjenica da je Ivandija „miksanjem“ obrambene formacije (čas 5-1, čas „flaster“ na Ceniću) zbunio goste. U 40. minuti je tako na semaforu stajalo 25:24 (prvi domaći plus), a za što se svojim zgoditkom pobrinuo Vladimir Flanjak.

Ovdje govorimo o još jednom izrazito raspoloženom članu RK Bjelovar – kako u obrani, tako i u napadu, a do konačne razrješnice je došlo u posljednjoj četvrtini susreta. Jer, tada je euforija bila na vrhuncu. Potaknuti nekim dvojbenim sudačkim odlukama, navijači Bjelovara zvižducima su ometali našičke napade, koncentracija je Slavoncima sve više padala i kada je Mihovil Kozić u 55. poentirao za 35:30 postalo je jasno da bodovi ostaju u dvorani Europskih prvaka. Filip Saraja je „zacementirao“ to u 59. minuti te je ova požrtvovna, borbena priča zaključena zasluženim pljeskom svih okupljenih.

Što se tiče strijelaca, već „opjevani“ Grizelj je mrežu našičke momčadi „probušio“ u čak 11 navrata (penali 5/6), dok je podršku imao od trojca: Flanjak/Saraja/Marko Švenda. Flanjak i Saraja zabili su 6, a Švenda 5 pogodaka. Gostima nije pomoglo niti 8 egzekucija Hromina, 7 Cenića te 5 Moslavca. I sada nam je, uz čestitke našim hrabrim rukometašima preostalo prenijeti vam Ivandijine dojmove.

–Prije svega, istaknuo bih Domagoja Grizelja koji se ovom prilikom žrtvovao za klub, a vjerujte mi da prije meča nije bio niti sposoban igrati. Naime, on je gotovo iz bolesničkoga kreveta, uslijed velikih poteškoća došao na teren i uspio „povući“ momčad iz početnog minusa. Stoga, zahvaljujem mu se od srca na tome te čestitam najprije njemu pa zatim i svim ostalim svojim igračima. Ispočetka, u prvih petnaestak minuta nismo imali niti jednu vratarsku intervenciju uz napomenu da su rukometaši iz Našica jako motorički sposobni, brzi. Još preciznije rečeno, to znači da, ukoliko vratar ne poprati jednostavno ne možeš ništa. Međutim, kako je vrijeme odmicalo stvari su dolazile na svoje mjesto. Obrana je bila sve čvršća i vidi se iskustvo prijašnjih utakmica u kojima smo dijelili sastav.

Na koncu smo uspjeli pobijediti te bih ovu priču nazvao čudom. Dodatan razlog takvog mog mišljenja jest taj što su Našičani stigli kompletni, s nekolicinom rukometaša koji već neko vrijeme participiraju i u seniorima. Dakle, još jednom čestitke svima uz konstataciju da se zahvaljujem i svojim suradnicima Hrvoju Cikoji, Mariju Ladiću i Robertu Milčiću. Svi zajedno smo odradili lavovski posao, a sada nam za kraj preostaje otići u Slatinu gdje će priliku dobiti naš pomladak – puno toga nam je poslije posljednjeg ovosezonskog domaćeg dvoboja kazao strateg RK Bjelovar.

Filip Mlinar