Generacija koja se ne zaboravlja: 4.b ponovno zajedno nakon 35 godina

Trideset i pet godina prošlo je otkako su posljednji put sjeli u školske klupe, ali duh generacije 4.b razreda srednje škole iz Bjelovara ne jenjava. Umjesto da ostanu samo uspomena u starim godišnjacima, bivši maturanti generacije 1986.–1990. odlučili su ponovno probuditi mladost i to uz smijeh, suze, fotografije i priče kojih se rado prisjećaju.

Ove subote, 24. svibnja, okupili su se kako bi obilježili 35. godišnjicu mature. Mjesto susreta bio je bjelovarski paviljon, odakle je krenulo podsjećanje na neka bolja vremena. Nakon uvodnog fotografiranja i srdačnih zagrljaja, okupljeni su otišli odati počast svojoj razrednici Boži Tvrtković i prerano preminuloj kolegici Renati K. M.

Organizacijski izazovi nisu nedostajali, osobito kod prozivke. Predsjednica razreda Vesna uporno je brojala iznova, ali se uvijek iznova vraćala na brojku 2, daleko od nekadašnjih 37 maturanata. Ovoga puta okupilo ih se 14, 13 žena i jedan muškarac, koji je kroz šalu “preuzeo odgovornost” za sve kolege koji nisu stigli.

Razgovori su, kao i uvijek, krenuli od djece, posla i svakodnevnih tema, ali ubrzo su se prebacili na one najljepše, a to su dogodovštine iz razreda, ljubavne simpatije, nestašluke i trenutke koji su ih povezali zauvijek.

Prisjetili su se i svog razrednog mota:

– Svatko od nas ima stotinu života, ali samo je jedan vrijedan sjećanja. Možda je to upravo ovaj, i zato – treba ga živjeti.
Druženje se nastavilo u restoranu “Feral”, uz večeru, vino i smijeh. Oni s nešto više energije preselili su se u bjelovarski kafić, odlučni da produže večer i zadrže mladalački duh.

Kraj druženja obilježilo je obećanje. Neće se čekati nova okrugla godišnjica, već za nekoliko mjeseci ponovit će se druženje uz kavu ili roštilj u Šandrovcu, u još većem broju. Jer, kako su dokazali maturanti 4.b prijateljstva iz školskih dana možda izblijede na starim fotografijama, ali traju u srcu.