Diva iz sjene: Ova žena je pola stoljeća radila u tvornici keksa, sad je otišla u mirovinu

U vremenu kada je rijetkost provesti više od nekoliko godina u istoj tvrtki, Grozdanka Medvedović iz Bjelovara izdvaja se kao simbol radne predanosti, lojalnosti i odanosti prema svome poslu, kolektivu i svakodnevnim radnim izazovima. Naime, nakon nevjerojatnih 50 godina neprekidnog radnog staža u bjelovarskoj Tvornici keksa i vafla Koestlin, gospođa Medvedović službeno je otišla u zasluženu mirovinu, a iza sebe ostavila priču vrijednu divljenja i poštovanja.

– Uskoro navršavam 69 godina i vjerovali ili ne, u Koestilnu sam provela cijeli svoj radni vijek. S obzirom da sam u Zagrebu završila Srednju kemijsku školu, prvo sam 20 godina radila u laboratoriju, a ostale godine u Odjelu nabave u kojem sam ostala do samog kraja. Laboratorij mi je dao odlične temelje za dalje jer sam na taj način detaljno upoznala sve sirovine na čijoj sam nabavi kasnije radila, započinje Medvedović razgovor jednostavno, pomalo i skromno, baš kako dolikuje osobi koja je cijeli svoj život posvetila jednoj firmi.

Već nakon završetka drugog razreda srednje škole, gospođa Grozdanka kroz praksu se upoznavala s radom u poznatoj tvornici. Znala je da ju na taj način čeka siguran posao kroz koji je u nadolazećim godinama svjedočila brojnim promjenama u poslovanju, od ručnih kalkulacija, preko informatizacije, kriznih ratnih godina, pa do potpune modernizacije.

– Sve sam izazove, uspone i padove prihvaćala normalno jer ne može svijet odjednom stati. Potrebno je učiti i ići u korak s vremenom, jednostavno se prilagoditi datim situacijama koje nisu uvijek jednostavne i lake, ponosno kaže ova posebna Bjelovarčanka.

Promjene su, priznaje, posao u mnogočemu učinile lakšim i bržim, ali su srž posla, odgovornost i preciznost uvijek ostali isti.

Prisjećajući se brojnih izazova, ne skriva Medvedović da je bilo teških trenutaka, osobito u godinama nakon rata i u razdoblju privatizacije. Ipak, ostala je ustrajna.

– Bilo je povremenih kriza i dana kad sam mislila da bi bilo bolje otići u mirovinu, ali sve se to nekako smirilo i na kraju prošlo. Godine su prolazile, nizale se jedna za drugom i eto, u Koestlinu sam ostala do kraja, zadovoljno ističe.

U sjećanje se gospođi Grozdanki posebno urezala jedna anegdota. Naime, greškom je umjesto 10 kilograma arome vanilije naručila 100 kilograma. U početku pomalo prestravljena i u strahu od reakcije nadređenih, kasnije se ispostavilo da je aroma bila izuzetno kvalitetna pa se nastavila trošiti bez problema.

– Vrlo brzo su se te narudžbe povećale i na kraju je ispalo da sam dobro ‘pogodila’, prisjeća se Medvedović kroz smijeh.

Sada, na samom odlasku u zasluženu mirovinu priznaje da će joj posao, kao i kolege iz Koestlina jako nedostajati.

– Pedeset godina je zaista puno. Posao i ljudi oko vas vam uđu u krv, u životnu naviku. Sigurno ću se u početku teže navikavati na drugačiji tempo, ali sada je zaista vrijeme. Planovi za umirovljeničke dane nisu veliki. Uz mene je moja obitelj, unuci, rad u vrtu, briga oko kuće, druženje s prijateljima, povremeni izleti. Dosadno mi sigurno neće biti, kaže sada već bivša djelatnica Koestlina, dodavši kako će povremeno otići do svoje firme, obići kolege i suradnike, s njima popiti kavu.

Grozdanka Medvedović nije samo radnica s impresivnim stažem, ona je svjedok jedne ere, predstavnica radne svakodnevice čiji trud i odgovornost služe kao primjer novim, nadolazećim radnim generacijama. Koestlin će bez sumnje teško nadoknaditi takvu osobu, ali njezina ostavština ostat će trajna inspiracija svima koji dolaze.

I ono što je najvažnije, računi, fakture, tablice, organizacija prijevoza, stanje sirovina, situacije u poslovanju na koje se ne može uvijek utjecati i još gomila svakodnevnih radnih obveza sada i u praksi ostaju iza ove divne 69-godišnjakinje. No lijepe uspomene, ljudi i suradnici vječno će biti  zapisani i to ne u radnoj knjižici, već u srcu iz kojeg nikada neće otići.