Kako da prvi dani u vrtiću prođu bez suza? Pedagoginja zna odgovor

Početak rujna donosi novu svakodnevicu mnogim obiteljima – djeca prvi put sjedaju u vrtićke klupe, a roditelji ih ispraćaju s pomiješanim osjećajima ponosa i brige. Prvi dani u vrtiću za dijete su veliki izazov jer se mora priviknuti na novu rutinu, prostor i ljude. O tome kako izgleda proces adaptacije, razgovarali smo sa Sarom Ivanušec, pedagoginjom u Dječjem vrtiću Ciciban u Bjelovaru.

„Proces adaptacije djeteta u vrtić iznimno je izazovan proces, koliko za dijete, toliko i za sve članove njegove uže i šire obitelji, jer se dijete u tom periodu prilagođava na jednu potpuno novu rutinu, na nova pravila, na novi prostor i na kraju krajeva ljude, odnosno odgojitelje, ali i sve uključene dionike odgojno-obrazovnog procesa u vrtiću“, objasnila je Ivanušec.

Većina djece se brzo privikne

Iako roditelji često strahuju od suza i otpora, statistika pokazuje da velika većina mališana prilagodbu prođe bez većih problema.

„U tom procesu nam zapravo statistika ide dosta u prilog, jer se većina djece pripada u ovu laku adaptaciju, u nekakvom postotku to je više od 80% djece, i to je ona adaptacija koja traje od nekakvih 10 do 20 dana otprilike“, kazala pedagoginja.

Naravno, postoje i duži procesi.

„Zatim imamo i srednje tešku adaptaciju, ona traje otprilike mjesec dana. Dok teška adaptacija može trajati od dva do šest mjeseci, a u nekim slučajevima čak i nekoliko godina, ali ona nije jednako intenzivna na početku i u nekim kasnijim periodima. I ona adaptacija koja često zna zbuniti roditelje, to je zakašnjela adaptacija koja u početku nema one neke klasične reakcije od djeteta, ali se oni javljaju nakon dva, tri ili četiri mjeseca i samim tim produljuju tijek adaptacije“, pojasnila je Ivanušec.

Što se može očekivati od djeteta?

Privikavanje na novu okolinu ne prolazi uvijek glatko. Pedagoginja navodi cijeli niz reakcija koje su sasvim normalne i ne bi trebale zabrinjavati roditelje.

„Reakcije koje možemo očekivati od djece u procesu adaptacije su uglavnom neka otvorena negodovanja, može se dogoditi da će dijete u tom periodu slabije jesti ili piti, da će burnije reagirati na neke situacije koje mu ne budu odgovarale, jasnije će izražavati svoje emocije. Također može se dogoditi u potpunosti izostanak sna u tom periodu, a može se dogoditi da će biti i taj san isprekidan i nešto kraći“, istaknula je Ivanušec uz napomenu da se situacija uvijek s vremenom stabilizira.

„Ono što je tipično za adaptaciju je da će to trajati nekakvih nekoliko mjeseci i kasnije bi zapravo dijete, kada uđe u novu rutinu, stekne sigurnost u vrtiću, trebalo početi funkcionirati kako treba“, nadodala je Ivanušec.

Roditelji imaju važnu ulogu

Najčešće pitanje koje muči roditelje jest – kako pomoći djetetu da se lakše privikne?

„Za početak, dijete dovoditi u obilazak vrtićkog prostora, to može biti prije samog dolaska formalnog djeteta u vrtić, može se dovoditi i nakon pa se roditelji duže zadrže u hodniku ili u dvorištu vrtića. Može se pričati doma, pričajte svakako doma o vrtiću, posudite nekoliko slikovnica u vrtiću, vjerujem da će u našoj bjelovarskoj knjižnici dobiti lijepe preporuke za svaku razvojnu dob djeteta“, savjetovala je pedagoginja, a ključnu ulogu igra i važnost povjerenja.

„Ono što dijete može obaviti samo, potičite ga na tome, pričajte svakako o vrtiću i uključite se uvijek u sve ove aktivnosti vrtića koje se tiču djeteta i roditelja. Tu dijete stekne dojam o povjerenju roditelja u vrtić, samim tim gradite i spone između vrtića i roditelja i razvijate partnerstvo što je iznimno značajno i za dijete i za roditelje“, nadodala je pedagoginja.

Za mlađu djecu korisne mogu biti i tzv. socijalne priče – kratke i jednostavne pripovijetke koje im približavaju što ih očekuje.

„Djetetu svakako možete ispričati u obliku neke socijalne priče što može očekivati u vrtiću, s obzirom na to da djeca jasličke dobi možda na verbalnoj razini teže razumiju neke pretpostavke koje mi odrasli ljudi imamo, ali zato u tom slučaju skratite priču na minimalne – da će tamo biti sigurno, poticajno i lijepo mu na kraju krajeva“, poručila je Ivanušec.

Za kraj valja napomenuti kako je u ovom procesu najvažnije razumijevanje i strpljenje. Treba vjerovati i djetetu, ali i vrtiću. Adaptacija je sama po sebi proces koji zahtjeva vrijeme i suradnju, a valja napomenuti kako teške adaptacije gotovo i nema.