Kultni Varteks osramotio Bjelovarčane: Čak je i nebo plakalo za Lucijanićevim društvom

SUPERSPORT DRUGA HRVATSKA NOGOMETNA LIGA – 1. KOLO SEZONE 2025./2026.:

NK VARTEKS VARAŽDIN – NK BJELOVAR 4:0

Sezona 2025./2026. će za NK Bjelovar biti izuzetno turbulentna. Naslućivalo se to već tijekom pripremnog razdoblja, a sada se, teškim te posve zasluženim porazom krajnjim ishodom 4:0 na varaždinskom stadionu „Sloboda“ od dojučerašnjeg četvrtoligaša Varteksa i potvrdilo. Već prije početka susreta bilo je jasno da će izabranici iskusnog trenera Dražena Beseka u ovih 90+ minuta jurnuti prema naprijed tražeći pozitivan rezultat. Naravno, to zbog velike euforije uslijed prvog dvoboja u višem rangu natjecanja nakon dugo vremena pa i zato što su se u što boljem svjetlu željeli pokazati svojim vjernim navijačima. Okupilo ih se 450 unatoč nepovoljnim vremenskim uvjetima (tamni oblaci i lagana kišica) s tim da niti ova priča nije mogla proći bez legendarnih White Stonesa.

Oni su kroz čitavo razdoblje odigravanja meča pjevali pa ih se jednostavno nije moglo ne čuti. Doprle su njihove pjesme, ali i neumorno bubnjanje do Varteksovaca uz napomenu da su „Bumbari“, kako je nadimak nogometaša nekadašnjeg prvoligaša od prve minute nametnuli svoj ritam. Zapravo, to nije niti bilo teško jer su Bjelovarčani očigledno igrali na „x“. Dokaz ovog navoda jest to što se majstori Sanjina Lucijanića doslovce nisu pomaknuli s centra igrališta. Stali su u dupli blok na četrdesetak metara od svojih vrata, a već i ptice na grani znaju da je momčad koja se postavi na taj način osuđena na propast. Preciznije, kad-tad se može očekivati pukotina u obrambenoj formaciji. To nepisano pravilo obistinilo se i ovoga puta.

Na semaforu je otkucavala 29. minuta kada je Zoran Lesjak „iskobeljao“ loptu u jednoj gužvi te potom s nekih pet metara udaljenosti pucao preko gola bjelovarskog vratara Marka Domovića. Bila je to prva prava prigoda iako su domaćini, kako smo već konstatirali konstantno vršili pritisak prema svom ovotjednom i više nego sramežljivom suparniku. Došlo je sada do dodatnog povećanja decibela na stadionu. Jer, u zraku je „visio“ pogodak, odnosno, svi prisutni kojima su momci u narančastim dresovima prirasli srcu „namirisali“ su krv. Zapravo, tako je bilo i kod samih Besekovih izabranika koji su tu svoju puno kvalitetniju prezentaciju okrunili u 34. NK Bjelovar je imao jedan naizgled bezazlen out koji je, umjesto prema napadačima bačen prema posljednjoj liniji. Koncentracija nije bila na nivou (kao puno puta dotad) pa se iz drugoga plana prikrao Dino Kovačec. Uzeo je loptu pod svoje i izvrsno pogodio malu mrežicu s vrha kaznenog prostora za 1:0.

Međutim, niti tu nije bio kraj opsadi Domovićevih vrata. Dapače! Najprije je sveprisutni Kovačec u 39. povukao dvadesetak metara (neobjašnjivo kako mu nitko nije izašao u blok ili ga pokušao zaustaviti prekršajem), a po ovom „veleslalomu“ svjedočili smo možda i najljepšem trenutku susreta. Naime, odapeo je Kovačec punom nogom te se lopta neobranjivo od prečke zabila u mrežu. Euforični su i dalje bili domaćini. Nastavili su u šestoj brzini, a u 45. minuti su preko Matije Kanceljaka mogli do 3:0. Fenomenalan slobodnjak izveo je ovaj mladić s 18 metara, ali u ovoj je situaciji prečka bila na bjelovarskoj strani. Dakle, ovih 2:0 je, shodno svemu bilo i dobro za našeg predstavnika.

No, već u prvom naletu nastavka neumorni Varaždinci zapečatili su slavlje. Ovdje govorimo o „copy paste“ prve egzekucije na utakmici samo što je sada malu mrežicu s nešto više od 20 metara na asistenciju nedvojbeno najboljeg pojedinca meča Kovačeca pogodio Niko Škrlec. Zbilo se to u 46., a super raspoloženi Kovačec ovu jednosmjernu priču zaključio je u 62. jednostavnim pogotkom iz neposredne blizine nakon još jednog u nizu petljanja bjelovarske obrane. Stoga, nećemo pretjerati kada kažemo da je ovo za Bjelovar bio pravi horor.

Zbivanja su podsjećala na kultni film „Teksaški masakr motornom pilom“ uz napomenu da su pojedinci, koji su odradili dio pripremnog razdoblja, a kojih više nema u bijelome dresu svojevremeno izjavili da nisu igrači za ulazak s klupe na sedam minuta. Iskreno, naš dojam poslije tih priprema pa i ovog masakra je da ovdje rijetko tko zaslužuje taj bijeli dres. Jer, ipak je to dres kluba sa zavidnom poviješću. I zato, želimo vjerovati da će se klupska uprava (ono što je od nje ostalo) zapitati radi li dobar posao, odnosno, idu li stvari u dobrom smjeru. Učinite to dok ne bude prekasno!