Crtice sa sajma: Prodavači mehanizacije testiraju kupovnu moć, stočari očekuju bolje dane

Sve od pekmeza do traktora i ovoga se puta može kupiti na Jesenskom međunarodnom bjelovarskom sajmu koji je u svom 32. izdanju na 10 hektara okupio oko 400 izlagača iz desetak zemalja. Po 32. put na njemu izlaže Proizvodnja opruga Dežanovac, na sajmu kao generalni zastupnik tvrtke Pottinger s poljoprivrednom mehanizacijom od koje na ovom sajmu izdvajaju grubere i plugove. S nestrpljenjem su iščekivali početak sajmovanja da vide kako sada tržište diše nakon poremećaja i slabije prodaje prošle i ove godine.

-Moram priznati da se mi ne žalimo jer ovo što mi radimo je jedan snažan brand koji kvalitetni poljoprivrednici traže i uvijek će tražiti, tako da smo što se prodaje tiče zadovoljni, ali da osjeti se malo da su na tržištu poremećaji – kaže Ivan Ignatovski.

Manje se kupuje što zbog praznih džepova, a što (ipak u manjem dijelu) zbog konzervacijske poljoprivrede, poljoprivrede bez pluga, ali kako kaže Ignatovski, sa širokom lepezom proizvoda uvijek nešto ide slabije, a nešto bolje.

Proizvodi u skladu s prirodom

Mirjana Božanović iz Petrinje nada se da će bolje prolaziti okolišno osviješteni proizvodi kao što su njene ručno pletene košare, stolovi i stolci od vrbe, zanat koji je njenoj obitelji obiteljsko naslijeđe.

-Volimo nešto raditi rukama, suprug ima znanje i nasljedstvo od oca i zato smo se odlučili time baviti. Posadili smo plantažu vrbe, uzgajamo svoj repromaterijal, prerađujemo i pletemo. Da nemamo svoju plantažu bilo bi nam teško nabaviti repromaterijal. Vrba je jako skupa i malo je ima jer se ljudi prestaju time baviti. Ovaj obrt tradicionalni se gubi, mi smo među rijetkima – kaže Božanović.

No, te rukom pletene košare od vrbe se neće raspasti nakon jednog do dva korištenja.

-Ako se čuva ona će trajati dvadeset, trideset godina. Ima ljudi koji dođu i kažu da je to od njihove mame, bake, ima 40 godina košara – ističe Božanović dok čeka kupce, a iako navale nema, oni koji znaju što znači napraviti tako nešto to cijene i kupe.

Na prodaju se požaliti ne može Franjo Korade iz Lobora koji se posvetio ekološkoj poljoprivredi i proizvodi sokove, sirupe, oct i to sedam godina star jabučni oct odležao u drvenoj bačvi, ponosno ističe. Interesa kupaca u njegovoj Krapinsko-zagorskoj županiji ima.

-Kod nas dolaze ljudi koji žele dobro piti, dobro jesti, a da je jeftino, nije. Cijene jesu kakve jesu, ali sve drugo je poskupilo tako da i ta roba mora imati svoju cijenu, svaka roba ima svoju cijenu, ali i svog kupca. Dobar proizvod ima i dobrog kupca – kaže Korade koji je prvi put na Bjelovarskom sajmu. Prije, kaže, nije stigao, ali važno je biti viđen.

Redoviti izlagač sajma je Slavko Plevnik iz Slovenije koji prodaje opremu za male sirane, sirare sa sto do tri tisuće litara proizvodnje, a prodaja te opreme je stabilna.

-Nema pomaka ni gore ni dolje, u jednom fazu je otvoreno puno malih sirana, a sada su se osnažile i obnavljaju opremu. Novih nema, ali postojeće ulažu – kaže Plevnik.

Državna stočarska izložba

Izlaganje opreme za sirane na Jesenskom međunarodnom bjelovarskom sajmu logično jer je kruna sajma Državna stočarska izložba. Iako ni ove godine zbog biosigurnosnih razloga nema svinja, izloženo je oko 400 grla 180 uzgajivača, a jedan od njih se posebno isticao. Hari Herak iz Poreča jedan je od rijetkih uzgajivača istarskog goveda, pa ne čudi da je sa svojim 1.170 kilograma teškim bikom Monteom plijenio poglede. Govedo koje je nekada hranilo Istru danas je raritet dijelom zato što je uzgoj težak posao, a dijelom zbog straha.

-Mi imamo genetski već u Istri problem, strah od bikova jer je bilo puno smrtnih slučajeva u štali i pored štale tako da naš seljak ima već genetski strah od toga, a i kaže se da bik nakon treće godine ‘poludi’ – priča Herak.

No, njegov šest godina star Monte pitom je kao bubica. Ide Hari s njim i na plažu. Saša Buban iz Šimljanice kod Bereka koji drži 70-ak ovaca svojih se grla ne mora bojati, ali se boji predatora koji vrebaju.

-Sada u zadnje vrijeme ima dosta čagljeva koji napadaju ovce, ima predatora. No, zato imamo ovčarske pse koji su među ovcama, oni žive međ’ njima – kaže Buban i ističe kako je držanje ovčarskih pasa jedini način da zaštiti stado.

U staji do zatekli smo Davora Đerkea iz Ladislava koji sa samo 26 godina ustraje u proizvodnji mlijeka. U staji ima 30 muznih krava, a s junicama i bikovima broj grla penje se do pedesetak. Ima dovoljno zemlje, upravo zato što je mladi mljekar je i prošao na natječaju za zakup državnog poljoprivrednog zemljišta. Cijena mlijeka je već druga priča, s 37 centi po litri teško je biti zadovoljan. No, od mljekarstva ne odustaje.

-Od mladosti sam u tome, koliko god je loše sam nastavio s tim u nadi da će biti bolje što još uvijek čekam, nadam se da ću i dočekati jer mlad sam – kaže Đerke.

Lakše bi, kaže, bilo kada bi bilo neke sigurnosti.

-Nitko nema neku jasnu viziju, dugogodišnju, ove sve mjere su kratkotrajne, od danas do sutra – upozorava taj mladi mljekar.

To sutra sve je neizvjesnije i zbog bolesti koje su napale stočni fond, afričke svinjske kuge, bedrenice, bolesti plavog jezika. Iz resornog ministarstva poručuju da nisu zaboravili na stočare.

-Za sve koji su bili oštećeni i čija je stoka bila registrirana bit će nadoknada kako bi mogli obnoviti svoj stočni fond. Nama je u interesu da zadržimo stočni fond koji imamo i da ga razvijamo. Mjerama i programima za sljedećih pet godina će puno ljudi obnoviti i podići svoju proizvodnju. Unazad desetak godina smo izgubili puno mljekara i došli smo do minimuma, sada ne smijemo gubiti nikoga. Moramo podići proizvodnju i u mlijeku i u mesu. Prioritet Ministarstva poljoprivrede je razvoj stočarstva i mljekarstva – poručuje državni tajnik Ministarstva poljoprivrede Marinko Beljo.

Stočarima koji su unatoč svemu opstali i ostali danas treba reći veliko hvala, čulo se iz Gudovca.

-Hvala vam što ste u ovim izazovnim vremenima zadržali ljubav prema stočarskoj proizvodnji. Krenulo je sve s ptičjom gripom, pa su došli covid, svinjska kuga, bedrenica, bolest plavog jezika, ali vi ste ostali tu. Ja bih vam zahvalio od srca što i dalje imate tu ljubav prema stočarskoj proizvodnji. Vi svaku svoju životinju znate po imenu, znate kad se otelila, znate kada je bila bolesna, koji lijek ste joj dali i to je ono što je ovaj sektor održalo na životu i to je ono što je budućnost hrvatske poljoprivrede – poručio je ravnatelj HAPIH-a Hrvoje Hefer.

Stočari se nadaju i snažnijoj podršci jer samo od ljubavi prema poslu se ne živi.