Naša psihologinja otkriva: Ovi znakovi mogu značiti da dijete razmišlja o suicidu

U Hrvatskoj se posljednjih godina bilježi pad broja samoubojstava u općoj populaciji. No, istovremeno raste broj pokušaja suicida među djecom i mladima – podatak koji zabrinjava stručnjake i ukazuje da je mentalno zdravlje nove generacije ozbiljno ugroženo.

Psihologinja Ivana Mihotić Sekovanić iz Obiteljskog centra Područne službe Bjelovarsko-bilogorske županije progovorila je o toj važnoj temi.

„Djeca i mladi se ne osjećaju dobro“

„Pokušaji suicida kod djece i adolescenata povezani su s poremećajem mentalnog zdravlja i ovi podaci nažalost potvrđuju ono što stručnjaci za mentalno zdravlje već nekoliko godina ističu – djeca i mladi se ne osjećaju dobro“, objasnila je Mihotić Sekovanić.

Rizični faktori i skrivena bol

„Najveće rizične faktore za suicid kod mladih predstavljaju prethodni pokušaj suicida i samoozljeđivanje, kao i ovisnost, teškoće mentalnog zdravlja – posebice depresija, traumatsko iskustvo te izloženost bilo kakvom obliku nasilja. Ono što je zajedničko svemu navedenom je velika emocionalna bol koja nije jasno vidljiva, a prati je osjećaj da ne vrijedimo i da ne postoji ništa što bi nam moglo pomoći, tj. ne vidimo mogućnost promjene“, naglasila je psihologinja dodajući kako je pravovremena stručna podrška ključna.

„Neophodno je da mlada osoba i njezina obitelj dobiju pravovremenu podršku. Važno je naglasiti da se psihologu ne možete javiti prerano. Čak i kada nismo sigurni koliko je situacija ozbiljna, bolje je potražiti savjet odmah jer to može spasiti život“, pojasnila je Mihotić Sekovanić.

Snaga odnosa i sitnice koje znače život

„Zaštitni faktori su ono što nas štiti u teškim trenucima, čak i kada smo u tretmanu zbog mentalnih teškoća. Najvažniji su dobri odnosi u obitelji, s prijateljima i u školi – makar jedna odrasla osoba od povjerenja predstavlja značajan zaštitni faktor u životu mlade osobe, bilo da se radi o roditelju, učitelju, treneru, članu obitelji ili nekome drugome“, kazala je psihologinja.

Često podcjenjujemo koliko hobiji, tjelesna aktivnost, kućni ljubimci, nada i vjera mogu značiti djeci i mladima. Istraživanja pokazuju da upravo te stvari igraju veliku ulogu u očuvanju mentalnog zdravlja.

Osjetljiva dob i motivi

„Djeca i mladi još uvijek razvijaju vještine suočavanja s problemima. Nemaju toliko životnog iskustva kao odrasli pa su ranjiviji. Adolescencija je emocionalno burno životno razdoblje kada su češći sukobi među vršnjacima, što može biti okidač za povećani stres“, objasnila je psihologinja.

Kako prepoznati znakove i reagirati na vrijeme?

Znakovi upozorenja vrlo često postoje, ali ih nažalost ponekad ne shvaćamo ozbiljno i to se mora promijeniti. Ako na vrijeme reagiramo i pružimo podršku djetetu ili mladoj osobi, to može značajno promijeniti krajnji ishod.

„Glavni znakovi su negativne promjene u ponašanju i raspoloženju koje traju dulje vrijeme. Ako veselo dijete postane depresivno, razdražljivo, povučeno, bezvoljno – to je znak da se dijete ne osjeća dobro. Ako govori loše o sebi, poput ‘Bolje da me nema’ ili ‘Ništa nema smisla’, to su ozbiljna upozorenja“, kazala je psihologinja te dodala na što treba posebno obratiti pozornost.

„Posebno je alarmantno kada mlada osoba počne skupljati lijekove, oružje ili uže, kada poklanja svoje stvari ili kada objavljuje izjave i crteže o smrti na društvenim mrežama. Takva ponašanja nikada ne smijemo ignorirati“, naglasila je Mihotić Sekovanić

Kako pomoći?

„Najvažnije je otvoriti oči, uši i srce. Ako primijetimo znakove, ne smijemo ih ignorirati. Kada je u pitanju mentalno zdravlje, poželjno je ‘puhati na hladno’. Obavezno se javiti školskom ili kliničkom psihologu kako biste dobili kvalitetnu procjenu i savjet za sebe i za dijete“, kazala je psihologinja.

Razbijanje stigme – razgovor spašava

„Često se pogrešno misli da ćemo nekoga potaknuti na suicid ako ga pitamo razmišlja li o tome. To nije istina. Otvoreni razgovor bez osuđivanja donosi olakšanje i osjećaj da nas netko razumije, da smo nekome važni. Ako saznamo za suicidalne misli, namjeru ili planove, važno je odmah reagirati i potražiti stručnu pomoć“, ističe psihologinja.

Poruke mladima i roditeljima

Za kraj je psihologinja mladima ostavila snažnu poruku:

„Poručila bih da se svima ponekad javljaju crne misli, no misli nisu stvarnost i u redu je potražiti podršku. Kada vam je teško, povjerite se nekome – roditelju, učitelju, prijatelju. Niste sami“, kazala je, a nije izostavila ni roditelje ni prijatelje:
„Najvažnije je slušati. Pokazati razumijevanje, dati do znanja da ozbiljno shvaćamo njihov problem i pitati ih kako im možemo pomoći. Razgovarajte smireno i iskreno, bez osuđivanja i bez umanjivanja problema. Mladi moraju osjetiti povezanost i prihvaćenost – to je jedan od najjačih zaštitnih faktora“, zaključila je Mihotić Sekovanić.