Iako struka kaže jedno, školska torba umjesto 3,5 ima gotovo 10 kilograma, donosimo savjete kako pomoći klincima

Godinama se govori o problemu preteških školskih torbi, no dojam je da nitko to još ne shvaća dovoljno ozbiljno. Iako preporuke stručnjaka i zdravstvenih organizacija jasno ukazuju na to koliko torba smije težiti, u praksi je potpuno suprotno.

Naime, prema smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije i nacionalnih pedijatrijskih udruga, školska torba ne bi smjela težiti više od 10 do 15% tjelesne mase djeteta. Drugim riječima, dijete koje ima 20 kilograma ne bi smjelo nositi torbu težu od 2 do 3,5 kilograma. No, stvarnost je daleko od toga, a školske torbe teže od 6 do 9 kilograma.

“Osim što puno utječe na posturu djeteta, preteška torba može imati niz negativnih posljedica. Na prvom mjestu su to bol i nelagoda, što su recimo banalne posljedice, Međutim dugotrajno i dugoročno nošenje preteških torbi već stvara predispoziciju za deformaciju kralježnice, stvaraju se loše posturalne navike, smanjuje se fleksibilnost te dolazi do rizika od skolioze i hiperkifoze”, naglasila je fizioterapeutkinja Marija Dragić.

Dosta ovisi i o tome kako dijete nosi torbu, odnosno nosi li je preko jednog ili dva ramena ili možda ima preduge naramenice. Sve to pojačava negativan utjecaj prevelike težine na razne načine. Kako je fizioterapeutkinja Dragić objasnila, ovisno o tome je li pritisak na gornji ili na donji dio leđa, ili pak na jednu stranu leđa, kod djeteta se može razviti skolioza, hiperkifoza ili lordoza.

“Ono što se može učiniti je obratiti pažnju na to kakvu torbu dijete nosi. Na primjer, da se pripazi kakve su naramenice, da su ušivene, dovoljno mekane, da ne iritiraju i da su anatomski oblikovane. Isto tako, dobro je da torba ima čak i pojas zbog ravnomjernijeg opterećenja kralježnice. Može se pripaziti da se teže knjige nose bliže uz kralježnicu, a one lakše malo dalje od kralježnice. Idealno bi bilo kada bi djeca mogla dio knjiga ostaviti u školi, kada bi se postavili školski ormarići pa ne bi trebali svaki dan nositi knjige u školu i doma”, rekla je Dragić.

Nažalost, sve je više djece osnovnoškolskog uzrasta s deformacijama kralježnice, a uzroci su razni.

“Konkretno u privatnoj praksi fizikalne terapije Stjepo Jarak, gdje radim, ima jako puno djece, pogotovo osnovnoškolaca koji imaju deformacije kralježnice, odnosno imaju skoliozu ili kifozu. I to vrlo vjerojatno zbog niza čimbenika – od genetskih predispozicija, dugotrajnog sjedanja, nedovoljnog kretanja, ali i nošenja preteških torbi”, kazala je Dragić.