Neki su gradove zamijenili seoskom sredinom i sigurni su da su odlučili dobro. Ovo su njihovi razlozi

“Ljubav me je dovukla”. Tako je Valentina Rovišan uz smijeh objasnila zašto se iz Zagreba preselila u Šandrovac. Svoju je priču ispričala prilikom dodjele ugovora o stambenim potporama Bjelovarsko-bilogorske županije koja mladima subvencionira kamate na stambene kredite s do 1.500 eura godišnje za samce i 2.000 za obitelji. Kako bi mlade zadržali i privukli u svoje sredine sve je više jedinica lokalne i regionalne samouprave koje imaju neki oblik stambenih potpora. Iako je malo vjerojatno da će netko samo zbog potpore doseliti na selo, ona će onima koji to odluče pomoći u ostvarivanju plana, a iako je smjer iz sela u grad i dalje češći ima i onih koji su se odlučili na drugačiji put i otkrili draži sela.

Ljubav živi na selu

Barbara Hamp je prije 11 godina svoje Mursko Središće zamijenila Siračem. Njenom suprugu i njoj su se, kaže, životne okolnosti posložile tako da su grad zamijenili selom i u pitomom Siraču odlučili stvoriti dom.

-Deset godina smo bili podstanari u kući suprugovih roditelja, ali kroz vrijeme smo i sami postali roditelji, došla su djeca i nekako smo prerasli prostor u kojem smo živjeli. Javila se želja da imamo nešto svoje i kroz APN se učinilo da bi to mogla biti šansa da to i ostvarimo – priča Barbara Hamp.

Obitelj Hamp koristila je i potpore Općine Sirač koja mladima subvencionira kupnju zemljišta, kuće, gradnju kuće i njeno uređenje, a maksimalna potpora koju korisnik može povući po jednoj mjeri je šest tisuća eura. Ove godine u proračunu je osigurano ukupno dvadeset tisuća, ali već uobičajeno to se pokazalo preskromnim.

-Prema zadnjim obrađenim podacima došli smo do 72 tisuće eura tako da ćemo rebalansom povećati taj iznos s tim da ćemo dati još koju tisuću gore jer ima još nekih najava. To je pozamašan iznos, ali sretni smo i zadovoljni što možemo pomoći na takav način – kaže načelnik Igor Supan koji je zadovoljan što od ovogodišnjih 19 mladih obitelji koje za sada koriste potporu njih šest grade ili kupuju kuću.

 

Svoje gnijezdo na taj je način svila i obitelj Hamp, mala velika obitelj koju čini Barbara, Mirko, Josip i Katarina i koja zna da život na selu ima svojih prednosti i mana. “Grad još tinja u meni” priznaje Barbara kojoj u životu u maloj seoskoj sredini nedostaje sadržaja.

-Mislim da u mjestu za djecu ima samo nogomet, a ako djeca ima neke druge želje, svoje snove i ciljeve onda moramo gravitirati prema susjednim gradovima – kaže Hamp koja strahuje i od nedostupnosti zdravstvene skrbi ako liječnica iz mjesta prestane raditi.

No, Općina, ističe, dosta ulaže u podizanje standarda. Tu je niz potpora, općina ima vrtić, uređeno je igralište, a život na selu ima i svojih prednosti i čari koje grad ne može pružiti. To je mirnija sredina i za obitelji koje su bliske i žele što više vremena provoditi zajedno je kao takva bolji izbor jer je tempo laganiji, mirniji, a ima nešto i u tome da se može susjedima pokucati na vrata i zamoliti ih za pomoć. Za obitelj Hamp važan dio života je vjera, a jedna od prednosti Sirača je što u njemu mogu voditi ispunjen vjerski život.

-Odlazimo u Baptističku crkvu u Siraču i naša djeca pohađaju vjeronauk u crkvi, a ne u školi. Nama veliku važnost u životu ima Bog i vjerujemo da sve što imamo u životu imamo od Boga i da nam je Bog to dao – kaže Barbara Hamp.

 

Kada na vagu stavi sve minuse i pluseve života na selu, selo, Sirač preteže kao mjesto u kojem je lijepo odgajati djecu.

Selo kao slučajan odabir

Grad je selom zamijenila i Adrijana Matković. Ona je iz Daruvara preselila u Hercegovac, a njen suprug Marin iz Garešnice. No, to nije bio plan.

-Zapravo to uopće nije bio plan. Bio je plan otići u grad, prvo u veći grad Zagreb, pa nešto manji Bjelovar, ali kako sam ja tu radila zapravo sam vidjela da mi se ovdje sviđa. Svidjelo nam se oboma mjesto, mirnije je okruženje, a ulogu je odigrala i lokacija nekretnine koju smo kupili. Sve je dosta blizu. Ni suprug ni ja kada samo živjeli u gradu nismo živjeli u centru grada već smo uvijek morali putovati negdje, pa čak i ja u osnovnu školu – smije se Matković.

 

Od ove godine žive blizu samog centra Hercegovca. Odlučili su reći zbogom gradu, spakirali kofere, kupili kuću na selu i preselili ondje gdje im je dosta toga nadohvat ruke. Kako je kupnja nekretnine velik financijski zalogaj općinska potpora koja kroz dvije mjere može doseći tri tisuće eura bila je dodatan bonus.

-Potpora je jako pomogla. Ništa ne može pokriti kupnju nekretnine, ali pomogla je, olakšala je određene korake i smanjila taj financijski teret – kaže Matković.

Upravo je Hercegovac bio prva općina u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji koja je uvela stambene potpore za mlade i sada je već teško pronaći kuću.

-Kod nas je u općinskom središtu i ponestalo stambenih nekretnina i zato smo s Ministarstvom graditeljstva potpisali ugovor o gradnji višestambene zgrade i u fazi smo rješavanja vrlo kompliciranih prethodnih poslova prije nego se krene s projektiranjem. Uz to, Ministarstvo poljoprivrede se na inicijativu zastupnice Marijane Petir uključilo modelom da koliko mladima Općina daje stambenih potpora toliko daje i ono i mi smo Ministarstvu poljoprivrede uputili kandidaturu prema broju prijavljenih do 30.09.2025. – navodi hercegovčanski načelnik Boro Bašljan.

 

Spomenuto Ministarstvo poljoprivrede je konkretno za “Program potpore za unapređenje uvjeta stanovanja mladih obitelji u ruralnim područjima za 2025. godinu” osiguralo ukupno milijun eura, a javiti se mogu jedinice lokalne samouprave s manje od šest tisuća stanovnika koje su u proračunu već osigurale novac za stambene potpore. Na taj se način želi poduprijeti generacijsku obnovu sela i poljoprivrede i u funkciju staviti prazne kuće te kroz potpore mlade obitelji koje biraju između sela i grada ponukati da odaberu selo.

Za Adrijanu i Marina Matković izbor sela bio je, slažu se, dobar. Iako i oni poput Hamp kao minus navode zdravstvenu skrb jer za svoje dijete Maura istu moraju tražiti u gotovo 40 kilometara udaljenom Bjelovaru puno je više pluseva. Živjeti u manjoj sredini na neki je način puno toplije nego u gradu.

-Svi su dosta susretljivi i vlada osjećaj zajednice koji nam je baš prihvatljiv i ugodno nam je to mirnije okruženje. U gradovima u kojima smo bili nije bilo tako, imaš dva, tri susjeda s kojima si dobar, ali nemaš osjećaj zajednice. Ovdje svi žele pomoći, opuštenije je i ono što je najvažnije prihvatljivo nam je za dijete. Vrtić, škola, park, sve što nam je potrebno nam je blizu – navodi prednosti Matković.

Kod odluke gdje živjeti prevladalo je upravo ono što pruža za odgoj djece. Mauro kojeg do toga čeka još nekoliko godina kada krene u školu će u nju bez problema moći ići sam pješice jer je blizu, općina ima vrtić, a u njihovoj ulici ima puno djece s kojom će moći dijeliti djetinjstvo.

-Već vidim da bi se mogli igrati vani, a to mi je zapravo bio cilj. Znamo da su djeca danas pred ekranima, ali želim da on ima djetinjstvo koje smo mi imali – kaže Adrijana Matković kojoj je upravo to glavni motiv odlaska na selo.

Hercegovac uz to ima dosta sadržaja, ima sve što općina treba imati, prometno je dobro povezan što će biti važno kada dođe vrijeme za srednju školu, a iako Marin svaki dan mora ići na posao u Zagreb, a Adrijana će posao morati tražiti negdje drugdje to im, ističe Adrijana, ne predstavlja problem jer smatraju kako je puno više prednosti koje im život na selu pruža. U situaciji kada ima previše napuštenih kuća svaka koja dobije novi život veseli.

Članak je dio projekta “Vrišteća tišina praznih sela”

Ovaj članak je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.