Zaboravljen običaj: Na Svi svete zaručnici šetali grobljem, razlog je danas nezamisliv

Pred nama je blagdan Svih svetih. Za neke će taj dan označiti vađenje zimskih jakni iz ormara (iako ove godine neće biti hladno), za neke pohode brojnim grobljima, dok za neke to nije ništa više od običnog neradnog dana. No, simbolika ovog blagdana u vjerničkom kalendaru je velika, kaže Tomislav Matić, kustos u bjelovarskom muzeju. On se slavi od 4. stoljeća.

– Prvi dan studenog, nekad se gledao i kao početak zime. Tada su to bili zimski dan, znao je zapasti veliki snijeg ili pasti veliki mrazevi. Ljudi su taj blagdan nekad zvali i Prvi Božić – priča Matić.

I iako se danas grobovi pokojnih nerijetko obilaze na blagdan posvećen svim svetcima, odnosno prvi dan studenog, baš zbog toga što je dan kada većina ne radi, to bi se zapravo trebalo činiti na dušni dan, drugog studenog.

– Njega su naši stari zvali Mrtvi god. Tada se prisjećamo svih duša naših pokojnika, idemo na groblja i taj dan je namijenjen da idemo na groblja. No kako su Svi sveti državni blagdan, pa se ne radi, praksa je da se taj dan češće ide na groblje – kaže.

Sevetske ruže uzgajale su se od proljeća i brižno se pokrivale

Grobovi se tih dana kite cvijećem i pale se svijeće. Dok ćemo danas po cvijeće u najbližu cvjećarnu, nekad se cvijeće za ovaj dan drugo uzgajalo i čuvalo.

– Žene bi njegovali cvijeće, sesvetske ruže, koje su uzgajale kraj temelja kuća, na sunčanim stranama. Živo se sjećam starih baka koje su pokrivale to cvijeće pred ove dane jer su prijetili veliki mrazevi. Navečer bi ga pokrivale, ujutro bi ga otkrivale, a sve samo da cvijeće izdrži do blagdana svih svetih – kaže Matić i dodaje da su se vijenci napravljeni od tog cvijeća, nerijetko ranije vješali na kuće, da svi vide koji je ljepši.

Za Prvi Božić, odnosno Sisvete, pripremao se i bogat blagdanski stol s pečenjem od peradi s mlincima od kiselog zelja i mlinaca, uz to se pripijao mošt, a ukućani bi se zasladili gibanicama, štrudlama i kestenima. Groblja su se obilazila i nekoliko dana prije blagdana.

Svijeće su se palile pri dolasku na grobove i gasile prije odlaska

– Par dana prije bi se obišli grobovi, počupala bi se trava, uredili bi se humci, nabila bi se zemlja, da bi sve bilo spremno za taj prvi studeni kada bi ljudi došli na groblja – priča Matić i kaže da se u davna vremena, cvijeće pikalo u zemlju oko grobova za dodatan ukras. Svijeće su se, kao i danas palile su se dolaskom na groblja, ali…

– Kasnije bi te svijeće gasili, time su štedjeli. Pa bi onda i na Dušni dan, kad bi došli, ponovno ih upalili. Nama je to možda čudno, ali taj oblik i uštede i prisnosti s pokojnima je bio puno veći nekada nego danas – pojašnjava.

Nekad je nakon blagdana svih svetih bila prava sezona svatova, a zaručnici bi se baš na blagdan mogli prošetati po groblju da ih ostali vide. Nova se odjeća uvijek nabavljala uoči ovog blagdana, ali ta je tradicija ostala u starijih generacija i danas.

Blagdan prilika za obnavljanje izgubljenih odnosa

– Ljudi bi stajali kraj grobova pokojnika, tu bi dočekivali i druge. Tu bi se obnavljala i prijateljstva i kumstva. Ljudi koji se nisu vidjeli godinu dana ponovno bi se vidjeli i obnovili odnos – kaže naš sugovornik.

Matić komentira i činjenicu da se danas noć s 31. listopada na 1. studenoga slavi kao noć vještica, ističući da su zapadne kulture to preuzele od nekršćanskih naroda. Danas je takvo obilježavanje živo i kod nas, iako to nije naša narodna tradicija, zaključuje.