
Zavirili smo u skriveno carstvo zelja: ‘Ovo još nismo doživjeli u 36 godina rada!’
U Velikom Pašijanu kod Garešnice smjestio se OPG Mušić, OPG koji svi tamošnji ljubitelji sarme dobro znaju jer Dobrila i Božidar još od 1989. uzgajaju zelje.
-Krenuli smo sa sto četvornih hvati i došli smo sada na dva hektara. Bez prestanka 36 godina sadimo varaždinsko zelje. Puno se treba raditi, to je težak fizički posao, od varaždinskog zelja se ne može obogatiti, ali se može solidno živjeti – s dozom ponosa kaže taj iskusni poljoprivrednik.
Proizvodnja pod udarom klimatskih promjena
Morali su Mušići u proizvodnju uz varaždinca ubaciti i hibrid i dodati i novu kulturu, cvjetaču jer uzgoj je sve zahtjevniji, u odnosu na to kada su krenuli uzgajati zelje nebo i zemlja.
-Vjerujte, kada smo mi ’89. krenuli bili su samo buhači od bolesti i nametnika. Jednom ih se pošpricalo i više ih nije bilo. Sada su buhači, lisne uši, kupusni moljac, kupusna stjenica, kupusni bijelac, kupusna sovica, podzemljuša, a nisam još sve niti nabrojio – navodi dio onoga što se časti kupusom Mušić.
To su samo nametnici koji nemilice napadaju zelje, a dok je njih iz godine u godinu sve više, dozvoljenih sredstava je sve manje. U posljednjih nekoliko godina njihov se broj prepolovio.
-Ja sam zagovornik isto da se manje šprija, sigurno, ali ako ne pošpricaš ne možeš ništa ni imati – ističe uzgajivač.
Proizvodnja je ionako sve teža jer klimatske promjene udaraju sve jače i pogoduju razvoju bolesti.
-Bakterioza je sve opasnija. Kada je temperatura 37 stupnjeva i padne kiša zelje je vruće i pofuri ga, drugi dan sunce udari, ono se potpali i mora se špricati. U posljednjih pet do šest godina zelje je sve teže proizvesti, posebno varaždinca koji je jako osjetljiv – kaže gospodin Božidar.
Ekstremi su sve češći, previsoke temperature ljeti, premalo kiše, bez navodnjavanja se ne može, a na tom području većih rijeka iz kojih bi se voda crpila nema. I nisu sunce i ljeto jedini problem. Ove ih je godine iznenadio i led krajem listopada i stukao nasad. Tempirati sadnju sve je teže, pa će i Mušići dio zelja morati zaorati, glave su još premekane i neće se stići razviti.

Tešku proizvodnu sezonu prati još teža prodaja
Kao da muke po proizvodnji nisu dovoljne i prodaja je mršava.
-Nikada lošiju sezonu od ove nismo imali. Ne znam što se desilo, 35 godina smo sve zelje prodali, a sada mi je ostalo i to mi je dosta ostalo. Vjerojatno ljudi kupuju općenito manje, a i skupo je. Ja se slažem da je skupo, ali i naši inputi su jako visoki – kaže Mušić.
Ulazni troškovi su visoki i ako se ne računa radna snaga koju kod Mušića čini samo obitelj. Da je normalna godina vreća zelja, ističe naš sugovornik, ne bi trebala biti više od deset eura, ali godina nije normalna.
-Prodajem vreću negdje po 15 eura od 25 kila što je oko 60 centi po kilogramu dok su neki po euro prodavali, ali to je sramota za kilu zelja euro tražiti – pomalo se ljuti Mušić.
On prodaje u Bereku, Garešnici i Pakracu. Izravno kupcima. Za prodaju na veliko je s pedeset tona premalen, rješenje je udruživanje, ali na njegovom području nema puno onih s kojima bi se mogao udružiti. Imala je ta vrijedna obitelj i ideju za preradu i izgradnju pakirnice jer primijetili su da je sve manje onih koji zelje sami kisele.
-Stariji ljudi još kisele, ali mislim da će za pet do deset godina malo tko kiseliti prema tome kakav je sada trend – predviđa.
Bilo bi stoga mudro uzgojeno zelje sam skiseliti i zapakirati, ali ta im je ideja pred koju godinu pala u vodu.
-Da, davali su EU i Ministarstvo poljoprivrede, ali jedan taj pogon za kiseljenje i pakiranje zelja tada je koštao oko 500 tisuća kuna (onda su bile kune), ja nemam taj novac. Pola bi se vratilo, pola bih trebao dati ja, ali sam u startu trebao imati sve, cijeli iznos – tumači Mušić i dodaje da mu da je imao taj novac Europa ne bi ni trebala.
Svim izazovima unatoč, od cvjetače i zelja Mušići ne odustaju. Njihova polja zelenit će se i bijeliti od raskošnih glavica. I dalje ih možete kupiti, varaždinsko zelje je doduše rasprodano, ali bez brige i od njihovog hibrida kad ga skisate može se skuhati fina sarma ili sekeli gulaš.






