Kako do domaćeg mesa, ako ne znate uzgajivače?

Kaže se da bolje izumre selo nego običaji, a jedan od neizostavnih običaja je kolinje. Užurbano je ovih dana na brojnim gospodarstvima i domaćinstvima jer valja napuniti škrinje i pripremiti suhomesnate delicije uključujući mnogima omiljenu grickalice, čvarke i slaninu odnosno špek. No, ljubitelji suhomesnatih delicija žale se da nisu svinje što su nekada bile, nemaju dovoljno masti za špek i čvarke, a i svinja je na selu sve manje.

-Potražnje ima dosta, ali ponude nema baš previše jer svinjogojaca je sve manje i manje, to su samo veća gospodarstva. Više nema kao što je nekada po selima bilo da ljudi imaju nekoliko svinja, po dvije, tri krmače i da se to znalo prodavati i klalo se doma – kaže predsjednica Svinjogojske udruge Virovitičko-podravske županije Mirjana Bilović.

Mnogi su zbog neisplativosti odustali od svinjogojstva i sada smo tu gdje jesmo, pa će se oni koji sada žele jesti domaću svinjetinu i svinju kupiti izravno od uzgajivača za to morati i pomučiti.

-Mi smo kao udruga pokušali napraviti popis uzgajivača u našoj županiji, ali je to dosta teško jer institucije poput HAPIH-a ili veterinarske stanice nama kao udruzi ne mogu dati osobne podatke ljudi koji se bave uzgojem svinja – priča Bilović.

Popisom su željeli povezati dvije strane.

-Planirali smo to napraviti u pisanom obliku kako bi ljudi znali kod koga se može nabaviti tovljenik ili prase sa svim podacima, brojevima mobitela i adresama kako bi bilo dostupnije – tumači Bilović.

Do uzgajivača se tako dolazi preko društvenih mreža i usmenom predajom, ali oni ustrajni će do svog mesa doći.