Željezničari otkrili golu istinu: “Vrijeme je da objasnimo zašto snijeg paralizira naše pruge”

Nakon što je uslijed obilnih snježnih padalina prije nekoliko dana došlo do kolapsa željezničkog prometa prema Dalmaciji zbog čega su putnici u Kninu bez pomaka stajali duže od 10 sati, na Eurocity blogu detaljno je pojašnjeno na koje sve načine snijeg i niske temperature izravno utječu na redovito odvijanje željezničkog prometa.

– Čim padne prvi ozbiljniji snijeg, mnogi postavljaju isto pitanje: “Pa dobro, zašto opet vlak kasni?” Odgovor je jednostavan, jer snijeg i željeznica imaju odnos koji bismo najblaže mogli opisati kao kompliciran, stoji u uvodnom dijelu objave.

Naime, snijeg i dugotrajne niske temperature izravno utječu na redovito odvijanje željezničkog prometa. I ne, nije stvar u tome da vlak “ne voli zimu”, nego u tome što zima ima poseban talent za stvaranje kaosa ondje gdje je preciznost najvažnija.

Veliki zimski problem 

Najveći zimski neprijatelj željeznice zove se skretnica. To je onaj mali, ali ključni dio pruge koji odlučuje hoće li vlak ići lijevo ili desno. Problem nastaje kad snijeg i led odluče da baš tu žele prenoćiti.

– Kada se skretnice zalede, njima se jednostavno ne može sigurno upravljati. Dio kolodvora ima ugrađene grijače, ali velik dio nažalost nema. Tada nastupa ‘ljudska verzija’ grijača, skretničari, službe održavanja i ‘snijegoborbe’ koji ručno čiste snijeg i led, često na minusima koje si ne bi poželio ni pingvin. Bez skretnice koja je pravilno postavljena i potvrđena kao sigurna, vlak ne ide nikamo. Ne sporo, ne oprezno, nigdje, pojašnjavaju željezničari.

Na jednokolosiječnim prugama to znači da nema križanja vlakova, a na velikim kolodvorima da promet i manevri zapnu poput auta u snježnom nanosu. Jer vlak, za razliku od automobila, ne može ‘malo zaobići’.

Kad priroda odluči sudjelovati 

Zima se ne zaustavlja na skretnicama. Na otvorenim prugama snijeg lomi drveće koje se nadvija nad tračnice, a na elektrificiranim dionicama strada i kontaktna mreža. Rezultat? Isključenje napona, zastoji i potpuni prekidi prometa. Kao ‘šlag na tortu’ dolaze i prekidi električne energije u kolodvorima, signalno-sigurnosnim uređajima i postrojenjima. Postoje agregati i akumulatorsko napajanje, ali kad su ceste zatrpane, ni ekipe ne mogu stići brzinom munje, jer ni munja ‘ne vozi’ po snijegu.

– Kad nestane komunikacija zbog oštećenih telekomunikacijskih veza, sigurnost prometa dodatno je ugrožena. Bez pouzdane veze između prometnika, dispečera i strojovođa, nema sigurnog prometa, kažu željezničari.

Sporo, oprezno i s razlogom

Na otvorenoj pruzi vlakovi voze s posebnim oprezom. Prvi vlak možda prođe bez problema, ali drugi može naići na polomljeno stablo, oštećenu prugu ili u najgorem slučaju, puknutu tračnicu. Zato se brzine dodatno smanjuju, a raspored postaje osjetljiv poput leda pod nogama.

I sami vlakovi, iako projektirani za sve vremenske uvjete, nisu imuni na ekstremnu hladnoću. Smrzavanje zračnih vodova, kvarovi vrata, problemi s kočnicama, elektronikom i prodor snijega u opremu, zima voli testirati granice tehnologije.

Do koliko centimetara? 

– Mnogi kažu: “Pa nije metar snijega.” Nije. Ali željeznica nema tablicu s natpisom ‘do ovoliko snijega može’. Ona ima samo jedno mjerilo, a to je sigurnost. Kad sigurnost više nije zajamčena, vlak ne vozi. Ovo nije opravdavanje sustava, nego objašnjenje stvarnog stanja na terenu i rada ljudi koji 24 sata dnevno, bez obzira na vremenske uvjete, čiste, popravljaju i osiguravaju promet. Da, plaćeni su za to, ali priroda nas ponekad podsjeti da uz plaću dolaze i požrtvovnost, volja i odgovornost.

Slične probleme danas imaju željeznice diljem Europe. To nije izgovor putnicima, nego odgovor na pitanje zašto vlak kasni, zašto je sporiji ili zašto se ponekad mora otkazati.  Željeznica i zimi pokušava voziti. Sporo, otežano, uz kašnjenja, ali s jednom jedinom idejom ispred svega, da se svatko tko sjedne u vlak sigurno i živ vrati kući.