U ovom periodu novogodišnje odluke najčešće ‘pucaju’: Psihijatrica otkriva kako tome stati na kraj

Kraj stare i početak nove godine za mnoge je vrijeme preispitivanja. Ljudi se osvrću na proteklu godinu, razmišljaju o onome što je bilo dobro, ali i o promjenama koje bi mogle poboljšati kvalitetu života. Iako su takva razmišljanja važna, stručnjaci upozoravaju da bi im trebalo posvećivati pažnju tijekom cijele godine, a ne samo u blagdanskom razdoblju.

Nova godina često se doživljava kao simboličan novi početak. Ona stvara osjećaj da je lakše prekinuti stare navike i započeti nešto novo. Ipak, većina novogodišnjih odluka vrlo brzo padne u drugi plan. O razlozima zbog kojih se to događa razgovarali smo sa subspecijalisticom psihijatrije Ivom Manestar.

„Novogodišnje odluke često su nerealne i donesene impulzivno. Obično su potaknute nadom i pozitivnim emocijama koje prate ulazak u novu godinu, ali nisu usklađene sa stvarnim životnim okolnostima niti imaju jasan plan provedbe“, ističe Manestar. Dodaje kako su ciljevi često preopćeniti i preambiciozni, uz očekivanje brzih rezultata, te više odražavaju idealnu sliku nego realne navike i tempo svakodnevice.

Kako početni entuzijazam s vremenom slabi, a svakodnevne obveze, umor i prvi neuspjesi dolaze do izražaja, mnogi odustaju od svojih planova. Posebno je to slučaj kada su ciljevi postavljeni bez prostora za pogreške i uz očekivanje savršenih rezultata, što često vodi razočaranju i osjećaju neuspjeha.

„Planovi najčešće ‘pucaju’ kada nestane početni zanos, a ciljevi se temelje na perfekcionizmu ili vanjskim pritiscima“, objašnjava Manestar.
Kako bi se izbjeglo ponavljanje tog obrasca, važno je biti svjestan da promjene zahtijevaju vrijeme, upornost i jasan smjer. Uz to, ključnu ulogu ima samodisciplina.

„Samodisciplina je vještina koja se gradi postupno i svakodnevno. Ona znači djelovati i onda kada nemamo volje, a dugoročna održivost odluka više ovisi o disciplini nego o motivaciji“, naglašava naša sugovornica. Umjesto odustajanja i samokritike, savjetuje sagledavanje pogrešaka, prilagodbu planova te postavljanje realnih, konkretnih i mjerljivih ciljeva. Male promjene, praćenje napretka i prihvaćanje neuspjeha kao dijela procesa mogu dugoročno donijeti bolje rezultate.

Manestar podsjeća i da promjene ne moraju započeti početkom godine.

„Promjena može započeti bilo kojeg dana. Svaka odluka koja proizlazi iz brige za sebe ima vrijednost“, kaže.

Umjesto pritiska oko novogodišnjih odluka, ovaj period može biti prilika za osvrt na ono što je u protekloj godini bilo dobro, kao i na vlastite snage i postignuća. Takav pristup jača samopouzdanje i može biti stabilnija podloga za promjene koje će trajati dulje od nekoliko tjedana.