Tvrdi da su informacije iz škole povjerljive i privatne, a ona je njihov glavni diler. Evo i dokaza.

‘Otkud vam ta informacija? To su vrlo povjerljive informacije. To je privatna stvar škole. To nije stvar novinara. Ne morate zvati ravnatelja. On će vam reći isto. To je jako zločesto od vas što se uopće usudite pitati’ – ovim je riječima predsjednica Školskog odbora Medicinske škole Bjelovar Marina Antolin jučer odgovorila urednici portala Klikni.hr na pitanje može li nam potvrditi da se u toj školi odvija inspekcijski nadzor.

Iskreno, takav odgovor nas je iznenadio iz najmanje dva razloga. Prvi, nije primjereno da se bilo tko tako odnosi prema legitimnom upitu medija jednoj javnoj ustanovi, a kamoli ne predsjednica Školskog odbora. Naša je obveza informirati javnost o onome što smatramo da je od javnog interesa, a obveza svake javne ustanove pružiti nam sve dostupne informacije.

Drugi razlog našem iznenađenju je nagli obrat gospođe Antolin u komunikaciji s javnošću. Naime, na internet stranici škole dostupan je zaključak Školskog odbora u kojem piše da je Odbor primio na znanje informaciju o zaprimljenim prijavama prosvjetnoj inspekciji. Spomenuti zaključak potpisala je Antolin osobno. Dakle, dvije minute guglanja bilo nam je potrebno da dođemo do podatka u kojem predsjednica Školskog odbora Marina Antolin javno komunicira informacije od 4.12.2025. vezane uz Medicinsku školu Bjelovar i prosvjetnu inspekciju, a mjesec i pol kasnije te informacije klasificira kao privatne i povjerljive.

I ne samo to, prošli tjedan profesorica Antolin za jedan nacionalni medij otvoreno je komentirala situaciju u školi i izbor ravnatelja te iznosila optužbe na račun pojedinih aktera tog postupka. Na istu temu bila je aktivna i na društvenim mrežama, iz čega možemo zaključiti da je upravo Antolin najaktivnija u dijeljenju informacija iz škole prema javnosti pa se pitamo zašto to čini ako smatra da su informacije iz škole povjerljive i da su privatna stvar škole.

Iznenadila nas je i poruka gospođe Antolin da za informacije o inspekciji u školi ne moramo zvati ravnatelja jer će nam on reći isto što i ona. Ostalo je nejasno je li predsjednica Školskog odbora ‘štitila’ ravnatelja Kristijana Štulinu u dogovoru s njim ili upravo suprotno, nastojala ravnatelju prikriti interes javnosti za događaje u njegovoj školi pa se postavlja pitanje tko u stvari upravlja Medicinskom školom.

Za pojašnjenje navedenih proturječnosti, poslali smo upite nadležnima, ali odgovor iz Medicinske škole još nismo dobili.