‘Ja ovo više ne bih birala’: Ispovijest žene koja 30 godina proizvodi mlijeko

Poražavajuć je podatak da je od 2019. do 2024. broj muznih krava pao za 45,5 posto, a proizvodnja mlijeka je 25 posto manja, sela u kojima su sabirališta zatvarana i u kojima je ostao tek jedan ili nijedan proizvođač mlijeka nisu rijetkost već tužna slika domaćeg mljekarstva. Oni koji u sektoru i dalje opstaju svoj kruh teško zarađuju jer dani im počinju oko pola šest ujutro i traju sve do 21 navečer, ako ne i dulje jer valja odraditi sve u staji, na polju i ispuniti sve veće administrativne obveze. Posao je to, kažu mljekari, u kojem nema ni svetka ni petka, ni godišnjeg odmora, ni Božića ni Uskrsa, a da bi se time netko bavio mora se biti i malo lud, kroz smijeh će vam reći gotovo svaki mljekar.

Mljekarska priča obitelji Trgovac

S tom bi se dijagnozom složili i Ranka i Miro Trgovac iz Donje Petričke koji se mljekarstvom bave tridesetak godina. S 10 krava došli su na 70 i ukupno 150 grla stoke. Među posljednjima su koji su u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji podigli novu farmu, 2015. iz IPARD-a i ostala im je još godina otplate kredita. Dnevna proizvodnja je oko 1.200 litara, za litru dobiju 50 do 51-an eurocent. Nedovoljno jer sama cijena mlijeka ne pokrije ni ono što u nju ulože.

-Sretna sam ako nije bilo nekih kvarova većih na traktorima i da imamo samo za trošak za hranu za krave, a ako ima kvarova onda sam u minusu – iznosi računicu gospođa Ranka.

Ulazni troškovi iz godine u godinu nemilice rastu, otkupna cijena nije već 20 godina, pa proizvođači kako bi opstali povećavaju proizvodnju po grlu, ali i svaštare. Minus iz mlijeka nadoknade tovom, ako ih imaju prodaju višak žitarica. Potpore ulažu u proizvodnju jer i sjetvu kako bi imali čim nahraniti svoje blago treba isfinancirati, a uz to im prije berbe i žetve dio uroda pojede divljač. Nema od potpora kod njih lagodnog života, ističe Trgovac.

-To mi je tako ružno slušati kada kažu da za poljoprivredu ide toliko i toliko milijuna eura. Ne znam je li netko vidio te silne milijune eura, ja nisam vidjela – razočarana je ta proizvođačica.

Iako u mljekarstvu ima zarade uz kombiniranu proizvodnju i umješnost, ona ne prati uloženi trud, pa entuzijazam pada, a sektor je godinama u naizgled nezaustavljivoj silaznoj putanji.

 

Jesmo li došli do trenutka preokreta i oporavka sektora?

Svako zaustavljanje negativnog trenda veseli, a prošle i pretprošle godine je, ističe Ministarstvo poljoprivrede, došlo do usporavanja pada broja proizvođača, pa i blagog porasta proizvodnje. Prošle je godine tako otkupljeno 378.681.241 kilograma mlijeka, 1,02 % više nego 2024. Rezultat je to, kažu, Programa razvoja sektora mljekarstva kroz koji je do 2030. cilj uložiti oko 600 milijuna eura, a čije je mjere u posljednje dvije godine koristilo 850 proizvođača mlijeka. Predsjednik Odbora za mljekarstvo Hrvatske poljoprivredne komore Igor Rešetar pak napominje kako mjere nisu najbolje pogođene.

-Jako malo tih mjera dolazi do pravih proizvođača koji te mjere mogu dobro iskoristiti. Na terenu vidimo da se jedan dio proizvođača ne želi i ne može javiti jer bi došli u probleme jer ne bi mogli ispuniti uvjete iz tih mjera – napominje Rešetar.

Podatak o rastu proizvodnje mlijeka od jedan posto uzima oprezno.

-Povećanje od jedan posto je na razini statističke pogreške koja se dogodila – skeptičan je predsjednik Odbora za ratarstvo HPK.

I lani je, kaže, 200-tinjak farmera reklo zbogom mlijeku. Prema posljednjim objavljenim podacima Ministarstva poljoprivrede, onim za studeni prošle godine mlijeko je predavalo 2.165 proizvođača, a u siječnju te godine njih 2.344. Nakon najava o novom padu otkupne cijene dio po stažu iskusnih, a po godinama još mladih proizvođača i to ozbiljnih proizvođača najavljuje da su na izlaznim vratima. I Ranka Trgovac kada ju se pita bi li opet izabrala mljekarstvo bez razmišljanja kaže:

-Ja ne bih, ne. Žao mi je što je moj sin to izabrao, on je htio ostati na zemlji, pa smo mislili da što će se mučiti na starim štalama, išao je taj IPARD, bili smo mlađi i odlučili smo mu olakšati – ne krijući tugu priča Trgovac koja, priznaje, sve teže pronalazi motivaciju za bavljenje mljekarstvom.

Kakva je budućnost mljekarstva i sela, ne zna.

-Vjerojatno ćemo morati uzgajati divlje svinje, a ne krave jer izgleda da svi imaju veća prava od ljudi koji nešto proizvode – zaključuje.

Ne osnaže li se postojeći mljekari slijedi nam rekvijem za krave, a i današnjih 40-ak posto samodostatnosti u proizvodnji mlijeka ćemo gledati s nostalgijom.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.