Valentinovo prije čokolada i cvijeća bilo je bizarno, agresivno, čak i krvavo…

Iza romantičnih čestitki, bombonjera, čokolada, poklona i večera povodom proslave Valentinova kriju se prilično tajanstvene i neobične priče. Povjesničari ni danas nisu sigurni koji je od nekoliko ranokršćanskih mučenika zapravo ‘onaj pravi’ sveti Valentin. Naime, postojala su najmanje dva svećenika ili biskupa s tim imenom koji su pogubljeni u 3. stoljeću, a legende o njima kasnije su se stopile u jednu. Jedna verzija tvrdi da je tajno vjenčavao rimske vojnike kojima je brak bio zabranjen, no povijesni dokazi za to su vrlo slabi.

Prije kršćanske proslave postojao je rimski festival Lupercalia, koji se slavio sredinom veljače. Bio je posvećen plodnosti, a uključivao je rituale koji su današnjim standardima prilično neobični, poput simboličnog udaranja žena trakama od kozje kože kako bi im se osigurala plodnost. Crkva je u 5. stoljeću ukinula taj festival i postupno ga zamijenila blagdanom svetog Valentina.

Najstarija poznata ‘valentinovska čestitka’ datira iz 1415. godine. Napisao ju je francuski vojvoda Charles d’Orléans dok je bio zatvoren u londonskom Toweru nakon bitke kod Agincourta. Pismo supruzi sadržavalo je stihove, ali i političku simboliku. Ljubavna pisma tada su često bila način pokazivanja odanosti, savezništva i statusa, a ne samo romantike.

U 19. stoljeću u Engleskoj i SAD-u bile su popularne tzv. ‘vinegar valentines’, odnosno karte s uvredljivim porukama i karikaturama. Ljudi su ih anonimno slali osobama koje nisu voljeli ili su ih željeli ismijati. Umjesto srca i ruža, sadržavale su satire, kritike izgleda ili karaktera primatelja. Drugim riječima, Valentinovo je nekoć bilo i dan ‘pasivne agresije’.

Lik Kupida danas se prikazuje kao simpatično krilato dijete, no u antičkoj mitologiji bio je mnogo ozbiljniji i ponekad opasan bog želje. Njegove strijele nisu izazivale samo ljubav nego i opsesiju, ludilo ili neuzvraćenu strast. Rimljani su vjerovali da je ljubav sila koju ne kontroliramo, već nešto što može biti jednako opasno koliko i lijepo.

U srednjem vijeku mladi su na 14. veljače izvlačili imena iz posude kako bi odredili svog Valentina ili Valentinu za godinu dana. Taj par morao je provoditi vrijeme zajedno i često se smatralo da će se na kraju i vjenčati. Drugim riječima, bio je to svojevrsni romantični lutrijski sustav.

Iako danas slovi kao praznik romantike, Valentinovo je kroz povijest bilo spoj poganskih rituala, političkih poruka, satire i slučajnosti. Tek je u modernom dobu postao komercijalni simbol ljubavi. Upravo ta neobična povijest pokazuje da tradicije često imaju mnogo složenije i zanimljivije korijene nego što mislimo.