Potražnja za proizvodima nikada veća, a proizvodnja pada. Provjerili smo zašto

U pitomoj Orahovici smjestio se OPG Kleić. Željko Kleić je prije 12 godina gradske ulice Osijeka zamijenio prirodom i kozama. Ima ih 60 s dnevnom proizvodnjom od sto litara mlijeka. Sve mlijeko preradi u polutvrde i tvrde sireve, za kilogram sira potrebno je 12 do 15 litara mlijeka i strpljenje jer neki dozrijevaju i godinu dana. Sada, kaže, živi svoj san.

-Volim život na selu, u prirodi. Živim u šumi, kilometar od Orahovice baš u Parku prirode. Godinama smo tamo imali vikendicu, pa smo se odlučili baviti kozarstvom i preseliti. Živjeli smo u Osijeku i prije 12 godina smo odlučili doseliti u Orahovicu u Park prirode okruženi šumom, ptičicama, životinjama – opisuje svoju seosku idilu Kleić.

Jedino što im nedostaje je slobodno vrijeme, nemaju ga jer pogotovo mliječno stočarstvo zahtijeva rad 365 dana u godini. Dobro to zna garešnička kozarka Nada Bajević koja se kozarstvom i proizvodnjom sira bavi već oko četiri desetljeća.

-Sve suprug i ja radimo, suprug u mirovini, ja u mirovini. Suprug čuva koze, ja radim sireve i pomalo ide – kaže Bajević.

 

Sve što proizvodu prodaju. Potražnje za kozjim sirevima ima.

-Dosta se traži u zadnje vrijeme, tamo gdje ja prodajem se dosta traži, svake godine sve više, a nas kozara je sve manje. Nemam pojma zašto je tako, negdje nešto ne štima – čudi se ta iskusna sirarka.

Razlozi pada sektora

Da nešto ne štima potvrđuje i statistika. Prošle godine je prema podacima Državnog zavoda za statistiku broj koza pao za 2,9 posto. Pada broj grla i broj proizvođača. Posljedica je to godina uzgajivača i manjka interesa.

-Mladi ljudi su danas relativno dobro obrazovani i žele slobodne vikende i otići na godišnji odmor, a ako ne mogu odabrat će radije slabije plaćeni posao, ali posao koji im omogućuje slobodno vrijeme – objašnjava predsjednik Regionalne udruge kozara i ovčara Ruka Krunoslav Čičko.

Za to ima rješenje iako se ono kod nas ne primjenjuje.

-Postoje modeli iz drugih država u kojima država subvencionira slobodne dane tako što ona plaća plaću i doprinose za to vrijeme da bi mogli nekoga zaposliti na farmi za te dane – kaže Čičko.

No, osim broja proizvođača i broja grla pali su i proizvodni rezultati, manja je mliječnost što je posljedica izostanka ulaganja u genetiku, selekciju i stručnu podršku. U sektoru lutamo i to i zbog izostanka dugoročne strategije.

-Mi imamo nekakve ciljeve, postoje desetogodišnji planovi, ali ako za dvije godine država vidi da rezultati izostaju, ona neće napraviti ništa. Čekat će da prođe tih deset godina, onda će postaviti nove ciljeve koji se opet neće realizirati. Mi donesemo plan, plan je na papiru, on se ne provodi. Ništa se ne događa i to je to – navodi Čičko.

Potražnja je u porastu

Istovremeno, kaže Čičko, potražnja za kozjim mliječnim proizvodima nikada nije bila veća. No, i tu se, kaže, dolazi do dva problema. Oni koji mlijeko predaju su neudruženi i imaju slabu pregovaračku moć pogotovo jer nemaju puno izbora kome će mlijeko predavati.

-Pošto u Hrvatskoj imate jednog otkupljivača kozjeg mlijeka i mislim da postoje dva ozbiljnija otkupljivača ovčjeg mlijeka to su monopol i duopol. Država ih praktički i štiti, mi smo se obraćali Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja, ali ako nema minimalno tri otkupljivača onda se otkupne cijene ni nisu obvezne objavljivati – kaže predsjednik Ruke.

Proizvođači su time praktički dovedeni pred gotov čin. Onima koji sami rade sir je najveća razvojna kočnica pak PDV.

-Mlijeko je na pet posto, ali svi ostali mliječni proizvodi su na 25 posto. Znači, jedan jogurt koji je probiotik, koji je zdrav ima PDV od 25 posto, a bijeli šećer ima PDV od pet posto – čudi se Čičko.

Željko Kleić s početka naše priče bez koza i sira ne bi mogao, ali treba, ističe, znati da tu nema velike i brze zarade.

-Nema tu nekog velikog novca, može se živjeti od toga, ali time se isključivo bave ljudi koji to vole. Ako netko ide u to samo zbog novca, neće se baš ‘opariti’ – upozorava Kleić.

 

Na pitanje što bi poručio mladima kaže:

-Ne možeš ništa mladima reći, to je Z generacija, oni imaju svoje filozofije, ali dođe to s godinama. I meni je trebalo pedeset godina i više da učinim to što sam učinio i da dječji san pretvorim u stvarnost – smije se sirar.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.