Vrijeme je za proljetno spremanje – ali čistimo li samo ormare ili i vlastite uspomene?

Proljeće je tradicionalno vrijeme novih početaka. Otvaramo prozore, pospremamo stanove, razvrstavamo odjeću i oslobađamo prostor. No, dok sortiramo stare kapute i kutije s uspomenama, nerijetko shvatimo da ne čistimo samo ormare – nego i vlastitu prošlost. Zašto nam je ponekad teže baciti predmet nego prekinuti odnos? Što to govori o načinu na koji emocije vežemo uz stvari? O tome govori klinička psihologinja Vesna Staničić Raguž.

“Ovo je vrijeme kada donosimo neke odluke slične onima koje donosimo i oko Nove godine”, objašnjava Staničić Raguž. “Čini mi se da koristimo takva razdoblja u toku godine da si pomognemo – upravo na takve datume i događanja donosimo određene odluke.”

Simbolično čišćenje ormara, dodaje, može biti puno više od organizacije garderobe. “Sa čišćenjem ormara i premještanjem ili odbacivanjem stvari možemo napraviti usporedbu s odlukama koje donosimo u odnosima, na poslu ili u načinu života.”

Zašto se teško odvajamo od stvari?

Jedno generalno pospremanje može nas potaknuti na šire promjene. “Ako nas čišćenje ormara povuče na nove odluke i na uređenje odnosa s određenim ljudima, to je dobro. Dobro je povremeno napraviti temeljito čišćenje – i životnog prostora i vlastitih odluka.”

Nisu svima jednako lake odluke o bacanju stvari. “Neki se ljudi teško odvajaju od dijelova garderobe jer se emotivno vežu za određene komade robe. Oni im nešto znače – vežu ih uz osobe ili događaje – i postoji problem raskidanja tih veza.”

Predmeti tada postaju simboli odnosa, razdoblja i dijelova identiteta. “Ljudi čuvaju stvari iz različitih motiva. Neki se ne žele odvojiti od uspomena koje ih vežu za te stvari, a neki smatraju da ih takve stvari na neki način štite.”

U pozadini može biti i strah. “Neki dio svog identiteta ljudi vežu uz stvari i zato ih se teško odriču.”

Ipak, naglašava da ne postoji jedno pravilo. “Svi imamo svoje posebne osobine koje nas čine onakvima kakvi jesmo i moramo se rukovoditi time. Ako smo takvi da to lako radimo – onda ćemo to napraviti.”

Uspomene koje nas raznježe – i zadrže

Tijekom pospremanja često naiđemo na predmete koji nas vrate godinama unatrag. “Kada u tom prekopavanju stvari i uspomena naiđemo na nešto iz nekog davnog vremena, to nas podsjeti na događaje, ljude i emocije koje smo tada proživljavali.”

Posebno su snažne uspomene povezane s djecom ili vlastitim djetinjstvom. “Vrlo često se raznježimo kada vidimo neku sitnicu koja je pripadala našoj djeci kada su bili mali, ili nešto što je pripadalo nama kada smo bili mali. Sjetimo se što se tada događalo i kako smo to proživljavali.”

U tim trenucima ne držimo u ruci samo predmet, nego cijeli emocionalni kontekst jednog vremena.

“Ima jako puno razloga koji nas mogu vezivati za takve stvari, odnosno za uspomene koje se uz njih vežu.”

Čist prostor – lakša budućnost?

Ipak, postoje i oni koji se lakše odvajaju. “Rjeđi su, ali postoje ljudi koji lako miču stvari iz svog životnog prostora, vjerujući da im za život i za daljnje planove treba čist prostor – micanje od svega onoga što je nekad bilo, bez obzira kako je bilo.”

Ne radi se o hladnoći, nego o drugačijem načinu nošenja s prošlošću.

Ključno je, kaže psihologinja, osvijestiti vlastite potrebe. “Važno je da budemo osviješteni i da znamo što je ono što svakome od nas odgovara ili ne odgovara. Treba li nam čišćenje ormara da bismo donijeli i neke druge odluke u životu, ili nas na to potiče nešto drugo – neki datum, neki događaj – to je individualno.”

Proljetno čišćenje može biti tek sezonska rutina, ali može postati i prilika za dublju introspekciju. Bacanje stare majice ponekad je simbolično zatvaranje jednog poglavlja. Zadržavanje kutije s uspomenama može biti način da sačuvamo dio sebe.

Kako zaključuje Vesna Staničić Raguž: “Zaista smo različiti i postoje velike individualne razlike. Bitno je da znamo kakvi smo mi sami, da se rukovodimo time i da na taj način donosimo odluke i organiziramo svoj život.”

Možda je upravo to prava poruka proljetnog čišćenja – ne koliko ćemo toga baciti, nego koliko ćemo sebe bolje razumjeti.