Treskate nogom iz čista mira? Iako na prvu djeluje bezazleno, razlozi mogu biti ozbiljni

Sindrom nemirnih nogu, neurološki je ‘poremećaj’ koji uzrokuje neugodne senzacije u nogama i snažnu potrebu za njihovim pomicanjem. Iako na prvi pogled može djelovati bezazleno, ovaj problem često narušava kvalitetu sna, ali i svakodnevno funkcioniranje.

Rije je o stanju koje se najčešće javlja tijekom mirovanja, osobito navečer ili noću. Osobe koje pate od ovog sindroma opisuju različite neugodne osjećaje u nogama, poput peckanja, trnaca, svrbeža ili osjećaja ‘puzanja’ ispod kože. Ključna karakteristika je da se simptomi ublažavaju kretanjem, ali se vraćaju čim osoba ponovno miruje.

Glavni simptomi sindroma nemirnih nogu uključuju neugodne senzacije u nogama, neodoljivu potrebu za pomicanjem nogu, pogoršanje simptoma tijekom mirovanja, privremeno olakšanje pokretom i poteškoće sa spavanjem i umor tijekom dana. U nekim slučajevima simptomi se mogu proširiti i na ruke.

Točan uzrok sindroma nemirnih nogu nije uvijek poznat, ali istraživanja upućuju na nekoliko važnih čimbenika. Prvi je mogući nedostatak željeza koji je povezan s poremećajem funkcije dopamina u mozgu. Slijede genetika, trudnoća, posebno u kasnijim fazama, kronične bolesti poput dijabetesa ili bolesti bubrega te određeni lijekovi. Smatra se da neki antidepresivi i antihistaminici mogu pogoršati simptome.

Točna dijagnoza se postavlja na temelju opisa simptoma i liječničkog pregleda. Ne postoji specifičan laboratorijski test za sindrom nemirnih nogu, no liječnik u svakom slučaju može preporučiti krvne pretrage kako bi se provjerila razina željeza i isključili drugi uzroci sličnih tegoba.

Promjene životnog stila i više su nego preporučljive, a podrazumijevaju redovitu i umjerenu tjelovježbu, održavanje pravilne rutine spavanja, izbjegavanje kofeina, alkohola i nikotina, prakticiranje toplih kupki i opuštajućih masaža.

Također, uravnotežena prehrana bogata željezom može pomoći u smanjenju simptoma. U nekim slučajevima liječnik može preporučiti dodatke željeza. Ipak, kod težih oblika sindroma koriste se lijekovi koji utječu na dopaminski sustav, kao i druge terapije ovisno o individualnim potrebama pacijenta.

FOTO: Canva