Danas obilježavamo Cvjetnicu, no znate li zašto na posvetu nosimo maslinove grančice?

Cvjetnom nedjeljom, poznatom i kao Nedjelja Muke Gospodnje, vjernici ulaze u Veliki tjedan — vrijeme koje na osobit način uprisutnjuje Kristov pashalni misterij, dramu spasenja koja započinje svečanim ulaskom u Jeruzalem, nastavlja se kroz osudu, muku i smrt te svoj vrhunac doseže u slavnom uskrsnuću.

O značenju toga dana govori Krešimir Žinić, velečasni u župi Svetog Šimuna i Jude Tadeja u Cigleni te u Župi Svetog Ivana Krstitelja u Ždralovima, ističući njegovu duboku simboliku i snažnu poruku.

„Žene i djeca mahali su maslinovim grančicama, a muškarci su prostirali svoje haljine kuda bi hodao magarac na kojem je Krist jahao. Dočekali su ga kao kralja. Vikali su i pjevali: „Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visini!“ Doista kraljevski prizor! U zraku se osjećalo posebno raspoloženje i sve je mirisalo na to da će se ubrzo dogoditi velike stvari“, pojasnio je Žinić.

Ipak, upravo taj narod, podsjeća velečasni, pokazuje i svoju drugu stranu.

„No, uvijek se iznova čudimo narodu. Prevrtljiv kakav jest i podložan manipulacijama, vrlo brzo mijenja mišljenje i usklike: „Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!“ pretvara u: „Raspni ga, raspni!“, dodao je Žinić, ističući kako misa Cvjetnice zbog toga ima dvije snažne cjeline.

„U prvom se spominjemo svečanog ulaska Isusa Krista u Jeruzalem, a u drugom dominira Isusova muka u misnim obrascima i evanđeoskom odlomku gdje se ona u cijelosti čita, ove godine po Mateju, od trenutka Judine izdaje do pečaćenja groba u koji su položili Kristovo tijelo“, pojasnio je velečasni, osvrnuvši se i na simboliku maslinovih grančica.

„U Starom su zavjetu grančice, osobito palme i masline, često korištene u svečanim prilikama i procesijama i bile su znak Božje prisutnosti. Izraelski narod njima je kitio mjesta štovanja, a palme su bile simbol pobjede, radosti i Božje zaštite. Jeruzalemci su osjetili da se Isusovim ulaskom u sveti grad događa nešto svečano i nesvakidašnje, ono božansko, premda im to nije bilo posve razumljivo“, kazao je velečasni, naglašavajući kako ta simbolika nije izgubila na značenju ni danas.

„Danas narod uz maslinove grančice donosi na blagoslov i drugo cvijeće kao spomen Kristovog ulaska u Jeruzalem i njegove muke i one se kao blagoslovljeni predmeti čuvaju u domovima cijele godine, najčešće iza raspela, kao podsjetnik na našu pripadnost Njemu i znakovi su Božje prisutnosti u našem domu. Podsjećaju nas da slijedimo Krista i kroz radost, ali i kroz muku“