Dok grad spava, oni rade: ‘Ne mogu se zamisliti u uredu, a nije problem dići ni čašu ni papir’

Bjelovar je uredan grad u kojem nećete naići na razbacano smeće i konstantno pretrpane koševe. Za to su zaslužni djelatnici i djelatnice Čistoće Komunalca koji svakog dana brinu o tome da ulice užeg i šireg centra budu čiste.

-Jedan dio naše radne jedinice na posao kreće ujutro u pet, a jedan dio u šest sati ujutro. Zašto u pet? Zato što čistilice moraju održavati parkinge i nogostupe, a tada ima puno manje automobila i ljudi pa se tada grad može najbolje očistiti. Oni koji rade od šest kontinuirano idu za nama i kupe smeće, prazne koševe – opisuje radni raspored Ivan Hlebec.

Hlebec je kroz svoj posao upoznao gotovo svaki zakutak grada jer u Komunalcu radi već 13 godina od čega posljednjih osam na čistilici čisteći ulice dok je ranije bio na smetlarskom kamionu. Dobro zna da je to posao koji se radi i nedjeljom i praznicima i blagdanima, Posebno je izazovno poslije događanja poput Terezijane i dočeka Nove godine na kojima je mnoštvo ljudi, a iza mnoštva ljudi ostaje puno smeća. I dok mi poslije zabavljanja odlazimo u krevet, oni navlače radna odijela, uzimaju metle i puhalice i kreću na posao već i prije pet ujutro tako da u šest ujutro grad izgleda kao da se noć prije ništa nije događalo. To je, kaže naš sugovornik, stvar dobre organizacije.

-S Upravom Komunalaca, direktoricom Ivanom Jurković Piščević, Josipom Hegedom, našim šefom Stipom Crnkovićem kada su takva događanja sjednemo za stol i dogovorimo što i kako treba i stvarno to dobro funkcionira – ističe Hlebec.

Bolji uvjeti rada

Posljednjih je godina obnovljena oprema, stigle su neke nove čistilice i bicikli s kantama, pa je posao lakše raditi.

-Dosta je toga lakše. Mi se fizički toliko ne naradimo, ali je posao konstantan jer stalno morate prolaziti svojom rutom. Sada prođete našom šetnicom i kada se vratite opet ćete naći ili čik ili čep ili plastiku za pokupiti tako da posla uvijek ima – kaže Hlebec.

Posla ima i po kiši i vjetru i u minusu i na plus trideset i nešto.

-Kada je nešto ekstremno nastojimo radnike zaštititi i Uprava je rekla da je bolje stati nego imati bolesne ljude. No, kada su drveća srušena i kada se tako nešto dogodi mi smo uvijek vani, tu smo – ističe ovaj iskusni radnik.

Ivan Hlebec svoj posao ipak ne bi mijenjao za neki u uredu. Tako se, kaže, ne može zamisliti.

-Meni nije problem dići papir, čašu, bocu reciklirati. To je možda nekada nekome u glavi bilo da je to sramota, ali nije. Svi znamo da moramo i kod kuće metlu uzeti i pomesti ispred kuće, a kada nas drugi gledaju pomisle ‘pa on održava prostor’. To je naš grad i moramo ga održavati, netko to mora raditi – ističe Hlebec.

Sve je manje onih koji na čistače ulica gledaju s visoka, a na njihov posao kao na nešto loše.

-Od nas sve počinje, mi smo lice grada. Čistoća je lice grada i ako smo mi dobri bit će i grad lijep, čist i zdrav – poručuje.

Da bi takav i ostao i mi sami trebamo na njega paziti i smeće bacati tamo gdje mu je mjesto, u koš, a ne po nogostupima i zelenim površinama.