Ove ljubavne priče rastopit će i najtvrđa srca, a stižu iz školskih klupa

BJELOVAR – Nadahnuti nadaleko poznatom ljubavnom pričom dviju roda – Malene i Klepetana, učenici 3. A razreda Prve osnovne škole Bjelovar osmislili su svoje kratke ljubavne priče odnosno ljubavne priče drugih životinja. Tako su stvorene “Ljubavne priče koje šape šapću”, a osim priča, djelo učenika su i ilustracije zaljubljenih životinja.

– Radi se o jednoj maloj slikovnici dječjih sastavaka koje smo napisali tijekom prvog polugodišta u nekih tri do četiri sata hrvatskog jezika. Počeli smo čitati tekst o Malenoj i Klepetanu koji su obilježili najljepšu ljubavnu priču u svijetu životinja pa nas je to potaknulo da i mi napravimo takve priče. Svatko je imao ideju te životinju o čijoj će ljubavnoj priči pisati – rekla je učiteljica i mentorica Nevenka Hrga.

Kada su priče skupljene, stvorena je knjižica koja je na ponos svih učenika, roditelja i škole.

– Kada sam ideju prezentirala roditeljima, oduševljeno su je prihvatili te i financirali tiskanje – dodaje Hrga.

Predstavljanje je održano na Dječjem odjelu bjelovarske knjižnice Petar Preradović u povodu obilježavanja Noći knjige, koja se tradicionalno održava uz Svjetski dan knjige i autorskih prava te Dan hrvatske knjige. Jedna od spisateljica i ilustratorica je i Irina Vujić u čijoj priči su se zaljubili morski konjici.

– Htjela sam pisati o nekim drugim životinjama, a ne o “normalnima” koje viđamo stalno u slikovnicama. Za ilustraciju mi je trebalo oko sat i pol, na slici se nalaze morski konjici u dubini mora gdje ima jako puno morskih algi, krastavaca, morskih zvijezda i drugih morskih životinja – rekla je Irina.

Eva Dasević pisala je i crtala miševe.

– Imala sam hrčka, bila sam tužna što ga više nema pa sam ga se na ovaj način sjetila. U mojoj priči jedan miš zvani Miško htio je imati curu. Na kraju ju je našao, ali su se oboje prejeli jer su pronašli kuću punu sira. Jedan mačkopas ih je krenuo loviti, ali su u zadnji tren pobjegli u rupu – kaže Eva.

Dora Kovačević i Maša Zorić pisale su o zmijama i kokošima.

– Nema toliko priča o zmijama i htjela sam da bude zanimljivo i neobično. Možda bih htjela i imati zmiju. U vrtu nam inače zbog jagoda znaju doći sljepići. U mojoj priči zmije su se susrele ispod drveta dok su oboje čitali knjige – priča Dora.

– Ja sam pisala o kokošima jer mi baš ništa drugo nije palo na pamet, a i one su mi nekako slatke kada se zaljube. Par u mojoj priči se prvo nije podnosio, ali kako je kokoš Cvjetku noga počela boljeti, tako su se ona i pijetao više zbližili – rekla je Maša koja inače jako dobro zna crtati pa joj ilustracija nije bila problem.

Anastazija Turina pisala je o zaljubljenim lasicama.

– Meni su lasice jako slatke. Lasice iz moje priče su se susrele na livadi. Lasac je trčao po livadi, a lasica je odmarala, tako su se upoznali. Malo mi je bilo teško nacrtati lasice jer imaju dugačak rep koji nisam tako lako mogla nacrtati – kaže Anastazija.

Dječje ljubavne priče podsjetile su nas da je ljubav svuda oko nas – duboko ispod mora, u mišjoj rupi, u zmijskom brlogu, kokošinjcu ili na livadi.