Tihi problem koji raste: Sve više djece treba pomoć, a razlog će vas iznenaditi

Među najtraženijim uslugama u posljednje su vrijeme one logopedske, govorno jezične teškoće kod djece su u porastu. Logopedskih usluga kronično nedostaje, a posla je sve više. To nam potvrđuje i bjelovarska logopetkinja Lana Šramek.

-Posla zaista ima sve više, broj upita je porastao u zadnjih nekoliko godina, a posljednje dvije se dogodio neki ‘bum’ u upitima i zahtjevima i sad ih je toliko da ne stižemo odgovoriti niti na sve mailove, poruke i pozive. Traži se mjesto više, liste čekanja su duže od godinu dana. Jako je teško dobiti terapiju – rekla nam je sugovornica.

Kao razlog sve većem opsegu posla, sugovornica ističe nekoliko razloga. Prvi je sama svjesnost o problemima koja je sve veća, pa roditelji, učitelji i drugi stručni suradnici reagiraju na prve znakove odstupanja. Drugi razlog je nešto što je logopetkinja Šramek opisala kao narušenu obiteljsku dinamiku.

-Roditelji puno rade, često su u različitim smjenama, sve su češći domovi s jednim roditeljem koji nosi puni opseg skrbi za djecu i okolina je posljedično tome i manje poticajna. Prije je uvijek još netko bio kod kuće, barem baka ili djed i obitelj se češće okupljala oko stola i oko zajedničkih rutina i mislim da to djeci jako nedostaje – pojašnjava logopetkinja.

Narušena obiteljska dinamika jedan je od razloga kojeg javnost nerijetko nije dovoljno svjesna za razliku od ekrana koji su po mnogima neprijatelji djece broj 1.

-Drugi ključni faktor su ekrani. Uređaj stavljen u ruke djeteta da mu se prikrati vrijeme ograničava razvoj dvosmjerne komunikacije i negativno utječe na razvoj pažnje koja se tada ne razvija u dobrom smjeru nego dolazi do poteškoća. Djeca koja su na ekranu manje su u interakciji s drugom osobom, a najbolje se uči u interakciji s drugom osobom – ističe stručnjakinja.

Logopetkinja Lana Šramek dodaje da je korištenje mobitela nepoželjno čak i u direktnoj komunikaciji koja je znatno nekvalitetnija kad su u njoj i ekrani.

-Ekrani utječu na smanjenje kontakta očima. Čak i kad roditelj odgovori djetetu na poziv dok u ruci drži mobitel, dokle god gleda u taj mobitel, ton glasa je drugačiji, rečenice su kraće, manje su bogate. Mislim da su ekrani značajno donijeli porastu poteškoća kod djece koja inače možda ne bi imala problema

Sugovornica ističe kako primjećuje i sve manje motorički aktivne djece i objašnjava da, budući da mozak uči kroz pokret, takva su djeca skloniju razvoju artikulacijskih teškoća jer su tromija, a manje aktivnosti znači i manje iskustava. Usprkos svim nedaćama, govorni problemi u velikoj su većini rješivi, a sugovornica nam ističe kako su joj najdraži slučajevi u karijeri oni najteži.

-Od teške djece na početku, nakon puno truda i rada, sad su to djeca koja su komunikacijski odlično razvijena, socijalno uspješna. Kroz godine se stvorio nekakav poseban odnos između mene i njih, volim reći da su to moja djeca, smatram ih svojima jer smo dugo zajedno radili i puno smo toga prošli. Nekako najteži slučajevi često postanu i najdraži – zaključuje logopetkinja Lana Šramek.