Povijesni dokument koji otvara pitanje slavi li danas Zagreb i poratne likvidacije?

Dok se u Zagrebu održavaju Trnjanski krijesovi, manifestacija koja simbolizira ulazak partizana u grad i kraj rata, ponovno se otvara jedno od najosjetljivijih pitanja hrvatske povijesti – što se točno slavi 9. svibnja 1945. godine. Za jedne, riječ je o jasnom povijesnom trenutku, kraju režima Nezavisna Država Hrvatska i pobjedi nad fašizmom. Za druge, taj datum ne može se promatrati bez onoga što je uslijedilo neposredno nakon ulaska partizana u Zagreb.

U središtu tog prijepora nalazi se dokument danas u historiografiji poznat kao Rankovićeva depeša:

“Vaš rad u Zagrebu je nezadovoljavajući. Za 10 dana u oslobođenom Zagrebu streljano je samo 200 bandita. Iznenađuje nas ova neodlučnost za čišćenje Zgb-a od zlikovaca. Radite suprotno od naših naređenja jer smo rekli da radite brzo i energično i da sve svršite u prvim danima. Zaboravljate da u Zagrebu sada ima skoro milion stanovnika i da se tu slegao sav ustaški aparat koji je bježao iz unutrašnjosti pred našom vojskom… Ovu depešu pokazati Vladi , potvrdite prijem i budite češće u kontaktu s nama. Ranković.

 Riječ je o naredbi iz svibnja 1945. upućenoj zagrebačkoj OZNA-i, u kojoj se kritizira dotadašnji rad i traži odlučnije djelovanje, odnosno brže i energičnije “čišćenje” Zagreba od neprijatelja. U tom se kontekstu navodi i formulacija da je u “oslobođenom Zagrebu streljano samo 200 bandita”, uz zahtjev da se djeluje brže i odlučnije.

Upravo taj dio dokumenta danas je ključan u različitim interpretacijama. Protivnici obilježavanja Trnjanskih krijesova tvrde da se ne može slaviti ulazak partizana u Zagreb bez suočavanja s činjenicom da je, prema njihovu tumačenju, istovremeno započeo sustavni obračun s protivnicima režima. Naglašavaju da je Ranković u tom trenutku bio na samom vrhu sustava, da je OZNA bila organizirana i hijerarhijska struktura te da depeša pokazuje kako se traže brže i brojnije likvidacije. Iz toga izvode zaključak da se ne radi samo o poslijeratnom kaosu ili osveti, nego o politici planskog provođenja likvidacija koja dolazi iz samog vrha ‘oslobodilačke’ vlasti.

Upravo zato dio javnosti smatra da se kroz krijesove, svjesno ili ne, ne obilježava samo kraj jednog režima, nego se prešućuje i slavi represija koja je uslijedila. Rankovićeva depeša prvi put je došla u fokus šire javnosti kroz dokumentarni serijal Jugoslavenske tajne službe autora Miljenka Manjkasa, u kojem se u drugoj epizodi, “Krvavi tragovi slobode”, tematiziraju poratne likvidacije te spominje i ovaj dokument.

S druge strane, zagovornici Trnjanskih krijesova odbacuju tezu da se kroz tu manifestaciju slavi represija. Ističu da je riječ o obilježavanju kraja fašističkog režima i odavanju počasti antifašističkom pokretu, te naglašavaju da događaji koji su uslijedili nakon rata, uključujući zločine, ne mogu poništiti činjenicu da je Zagreb 1945. izašao iz sustava NDH i nacističkog poretka.

Dodatnu dimenziju raspravi daje i pitanje samog datuma. U Europi se 9. svibnja obilježava kao Dan pobjede nad fašizmom, dok Hrvatska već ima svoj službeni Dan antifašističke borbe, koji se obilježava 22. lipnja u spomen na početak organiziranog otpora i osnivanje prvog partizanskog odreda. Upravo zbog toga dio javnosti postavlja pitanje ima li smisla dodatno simbolički naglašavati svibanj kao ključni datum antifašizma, osobito ako je on opterećen sustavnim i planiranim masovnim zločinima.