Razgovarali smo s čovjekom koji je dugogodišnji san NK Mladost Ždralovi pretvorio u stvarnost: “Siguran sam da možemo biti konkurentni”

Pet godina trebalo je nogometašima Mladosti iz Ždralova da ostvare svoj cilj – plasman u SuperSport Prvu hrvatsku nogometnu ligu. Ta Prva hrvatska nogometna liga zapravo je drugi rang našega nogometa, a ovaj veliki uspjeh, najveći u klupskoj povijesti „Redsi“ su ostvarili pod vodstvom trenera Luke Bilobrka. Shodno navedenome, iskoristili smo ovu ljetnu stanku te „uhvatili“ ovog mladog, pratiteljima najvažnije sporedne stvari na svijetu u ovom podneblju jako dobro poznatog stratega tijekom odmora i zamolili ga da s nama podijeli svoja razmišljanja o onome što se zbivalo, ali i onome što će se zbivati u bliskoj budućnosti.

NK Mladost Ždralovi je u sezonu 2025./2026. krenuo s Dinom Babićem na klupi, zatim je stigao Želimir Mešnjak, da bi potom vi bili imenovani trenerom jedne od mnogobrojnih hrvatskih Mladosti – momčadi koja već godinama ne krije ambicije. Kako komentirate toliki broj promjena u klubu, odnosno, što nam možete reći o ciljevima koji se, bez obzira na sve nikada ne mijenjaju?

Kao što kažete u pitanju, NK Mladost Ždralovi već dugi niz godina ne krije ambicije za viši rang, a upravo je ovo bila ta koja se dugo čekala. Kroz klub je prošao velik broj trenera i igrača što je u sportu normalno s tim što je jasno da su svi imali isti cilj – napredovanje. Sva su imena ostavila određeni trag, pomogla klubu da izgradi određeni renome te ja sada, uz zahvalu svima mogu reći samo – sretan sam što sam baš ja ovu Bjelovarsko-bilogorsku momčad doveo do cilja. Mislim da, s obzirom na ogroman trud svih ljudi u i oko kluba pripadamo drugoligaškom društvu. Zaslužujemo biti ovdje.

Svojevremeno ste predvodili NK Bjelovar, slavonskobrodsku Marsoniju, zagrebačku Kustošiju pa i Croatiju iz Zmijavaca. Što ste tamo naučili, odnosno, koliko su vam ti angažmani značili prilikom dolaska u Ždralove?

Navedeno je put moje dosadašnje trenerske karijere uz napomenu da sam izuzetno ponosan na sve učinjeno. Isto tako, ponosan sam jer sam u svakom klubu upoznao velik broj ljudi, uspješno vodio brojne igrače, a naravno, neizostavni su i klupski simpatizeri. To su ogromna iskustva koja se moraju proći te koja vas oblikuju kao trenera. Naravno, bilo je lijepih pa i stresnih situacija, ali ja uvijek pamtim samo pozitivne stvari. One manje pozitivne, kako sam ranije rekao, stresne brzo zaboravim ili iz njih naučim nešto novo.

S obzirom da ste sastav s najpoznatijeg bjelovarskog brda preuzeli sredinom ožujka mjeseca (trenutak kada nije preostalo još puno susreta do kraja), ali svi su oni bili s izravnim protivnicima za prva četiri mjesta koja su garantirala promociju u Prvu hrvatsku nogometnu ligu, kako ste tada razmišljali? Jeste li sumnjali u mogućnosti svojih nogometaša, odnosno, jeste li mislili da nećete uspjeti ostvariti zacrtano?

Vjerujte mi, niti jedne jedine sekunde nisam sumnjao u svoju momčad. U prijevodu, da sam sumnjao ne bih niti došao u bjelovarsko predgrađe. Još preciznije rečeno, moju vjeru da ćemo uspjeti prepoznali su i sami igrači, a to sam vidio kada smo jedni druge bodrili u trenucima poteškoća (ozljede, kartoni, slabija forma). Sve to smo, zahvaljujući maloprije izrečenom međusobnom bodrenju, zajedništvu prebrodili te smo zatim samo rasli. Na koncu smo, baš onda kada je trebalo – u samoj završnici sezone bili fenomenalni.

Kada pogledate unazad, što biste rekli, što je prelomilo prošlosezonsko prvenstvo? U kojem ste trenutku bili sigurni da će sve što ste radili donijeti napredovanje u viši rang?

Po meni, presudni trenuci dogodili su se nakon utakmica u Solinu i Sigetu. Jer, tada sam dobio podršku gazde Renata Radića i predsjednika Vjekoslava Ćalušića. Ovim im se putem zahvaljujem na tome te se nadam da sam opravdao njihovo povjerenje. Mislim da se pravi rezultati mogu napraviti isključivo zajedničkim snagama, kada svi dišemo kao jedno. Posebice u vrijeme krize, odnosno kada stvari nisu bajne. Ovo ističem jer je ovo zapravo poruka svim momčadima. Podržite svoje trenere kada je teško. Vratit će vam se to dobrim postignućima. Inače, dvoboj kao dvoboj ne bih izdvajao. To iz razloga što je svaki bio jednako važan. Da smo posustali u samo jednom otpali bismo iz utrke. Stoga, ovom prilikom želim izdvojiti ponos koji osjećam. Bili smo karakterni, najkvalitetniji kada je to bilo najpotrebnije.

Kako se osjećate kao trener koji je nakon dugo godina pokušavanja s NK Mladost Ždralovi uspio ostvariti cilj – ostvariti plasman u drugoligaško društvo?

Maloprije sam spomenuo ponos, a on vrijedi i za ovo pitanje. Lijepo je usrećiti ljude koji konstantno pokušavaju napraviti nešto pozitivno, koji konstantno pokušavaju napredovati. Pritom ne mislim samo na seniorski sastav već na cjelokupan pogon. Ipak, istaknuo bih juniore koji uspijevaju već četiri sezone opstati u najjačem razredu hrvatskog nogometa. Zato, koristim ovu prigodu te čestitam kolegi Kosu i njegovom stručnom stožeru. Ljudi rade odlične stvari, a siguran sam da će tako nastaviti. Želim im svu sreću.

Kada Mladost kreće u pripreme za novu sezonu, sezonu 2026./2027. i kakva su očekivanja klupske uprave s obzirom da vas očekuje puno jače okruženje?

Ubrzo krećemo u nove radne pobjede, nove izazove uz napomenu da Prva hrvatska nogometna liga broji 16 fantastičnih klubova. Stoga, moramo se kvalitetno pripremiti, pojačati na adekvatan način, a ne sumnjajući u mogućnosti klupske uprave, siguran sam da ćemo svima biti konkurentni. Napominjem da se već sada veselim onome što nas očekuje jer će prvenstvo, iako će nesumnjivo biti teško, biti i zanimljivo. Tu smo s razlogom te se idemo natjecati.

Ima li novih imena u svlačionici i je li netko napustio momčad?

U ovom trenutku ne želim o konkretnim imenima. To je posao uprave i mogu samo reći da se intenzivno radi. Ja osobno u upravu, na čijem je čelu predsjednik Ćalušić imam potpuno povjerenje te sam uvjeren da ću na raspolaganju, zajedno sa svojim pomoćnicima imati odličnu momčad. Siguran sam da će to biti momčad kojom ćemo uveseljavati naše vjerne navijače.

S čim biste vi osobno bili zadovoljni u nadolazećoj sezoni s obzirom da u medijima svakodnevno možemo čitati o fantastičnim pojačanjima suparničkih sastava? Što mislite, može li Mladost postati stabilan član SuperSport Prve hrvatske nogometne lige?

Siguran sam da ćemo se stabilizirati, etablirati u ovom društvu. To bez obzira na činjenicu što će liga za nas biti nova, sasvim sigurno teška. Uostalom, to sam ponovio već nekoliko puta. Smatram da, s obzirom da su svi kvalitativno jako blizu moramo biti strpljivi te će sve, unatoč neizbježnim oscilacijama doći na svoje mjesto.

Imate li poruku za vjerne navijače, ljubitelje nogometa u Bjelovaru pa i cijeloj županiji s obzirom na promociju u viši rang pa i početak realizacije projekta “Arena Bjelovar”?

Poruka navijačima je da budu uz nas kao što to uvijek čine. Želim da nas podrže jer mislim da smo to zaslužili, dok ćemo se mi potruditi da im na najbolji mogući način vratimo. U prijevodu, potrudit ćemo se kvalitetno igrati, lučiti dobre rezultate. Hvala im na prošloj sezoni u kojoj su bili na skoro svim našim gostovanjima, a ponovno kažem, u nadolazećoj sezoni svi zajedno idemo još jače. Što se tiče projekta „Arena Bjelovar“, to je samo šlag na kraju. Mukotrpno se radi, ulaže u nogomet pa i cijeli bjelovarski sport. To je nešto prekrasno, odnosno nešto što nam treba dati, i daje dodatan motiv.

Na kraju, postoji li još nešto što želite reći, a nismo spomenuli?

Želim napomenuti da ništa od ovoga ne bi bilo moguće bez ljudi u klubu. Naš gazda Radić uz nas je svim svojim srcem, tu je i također već ranije spomenuti predsjednik Ćalušić koji svoje dužnosti obavlja predano te je u klubu 24 sata dnevno, uvijek dostupan. Gospodin Stojko Mamić konstantna je podrška, „lijek“ u teškim situacijama. Dakako, velika hvala mojim pomoćnicima – gospodi Goranu Hendaku, Antoniju Cvančiću, dvojcu kondicijskih trenera – Antoniju Komljenoviću i Ivanu Nikoliću. Hvala fizioterapeutima, hvala igračima pa i ostalim osobama koje sam eventualno zaboravio. Svi ste dio ovog ogromnog postignuća te idemo dalje. Na najjače!

 

 

Fotografije ustupio sugovornik