Podravska brza cesta dobila konačno zeleno svjetlo za dionicu Pitomača – Virovitica

Dionica Podravske brze ceste od Pitomače do Virovitice dobila je konačno rješenje o prihvatljivosti za okoliš. Ministarstvo zaštite okoliša potvrdilo ga je 21. srpnja, čime je dovršen postupak o čijem smo nacrtu pisali prošli mjesec. Dionica je duga 21,9 kilometara, investitor su Hrvatske ceste, a studiju je izradila tvrtka Dvokut-Ecro.

Podravskom magistralom danas prolazi najveći dio teretnog prometa ovog dijela zemlje, a žele li zaobići magistralu, kamioni se moraju probijati kroz sela i uskim županijskim cestama. Nova brza cesta trebala bi preuzeti taj tranzitni promet i rasteretiti postojeće ceste.

Da potreba nije mala, govore i brojke iz studije. Na dionici između Pitomače i Virovitice 2023. je dnevno prolazilo između 4.678 i 8.064 vozila, a procjena je da bi novom brzom cestom do 2035. prometovalo oko 12.000 vozila na dan. Kad kamioni odu, ceste bi trebale biti sigurnije, a kraj koji godinama gubi stanovnike dobiva priliku za razvoj, jer uz brzu cestu obično stižu i nove investicije. Cijela Podravska brza cesta zamišljena je kao koridor od Varaždina preko Koprivnice i Virovitice do Osijeka, dug gotovo 340 kilometara, pa se gradi dionicu po dionicu.

Kuda će prolaziti

Trasa kreće kod Kloštra Podravskog, neposredno prije čvorišta Kladare, provlači se pokraj Pitomače, Starog Gradca, Rogovca i Bušetine te završava kod Virovitice, u naselju Brezik. Prema dostupnoj dokumentaciji, bit će to prava brza cesta s četiri trake i razdjelnim pojasom, projektirana za brzinu do 100 na sat. Većim dijelom prolazit će nasipom kroz ravnicu.

Na dionici je planirano pet čvorišta, a među većim građevinama izdvajaju se vijadukt Livade dug 290 metara i vijadukt Pitomača koji prolazi kroz samo naselje. Uz njih dolazi i niz prijelaza i prolaza koji će zadržati povezanost lokalnih, poljskih i šumskih putova.

Prije bagera stižu arheolozi

Zanimljiv dio rješenja odnosi se na arheologiju. Na velikom dijelu trase neće se moći odmah krenuti u iskop.

Na šest dionica propisana su potpuna zaštitna arheološka istraživanja prije bilo kakvih radova. Na još sedam mjesta prvo se moraju iskopati probni rovovi kako bi se utvrdilo kriju li se ispod površine arheološki lokaliteti. Ako se nalazi potvrde, slijede detaljna istraživanja, a bageri smiju na teren tek nakon što ih arheolozi završe i nadležno tijelo da suglasnost.

Na dodatnim dijelovima trase, ondje gdje raniji pregled nije bio moguć zbog guste vegetacije i šume, propisan je arheološki nadzor. Pojavi li se tijekom kopanja dosad nepoznato nalazište, radovi se moraju prekinuti dok se ono ne zaštiti.

Ovako velik zahvat mijenja i sam kraj kojim prolazi. Kod Pitomače trasa prelazi preko izgrađenog zemljišta pa će pasti pet kuća i četiri plastenika, a kod Virovitice još četiri objekta.

Najveći gubitak je zemlja. Pod cestu trajno odlazi oko 84 hektara, od čega gotovo 65 hektara oranica, među njima i 57 hektara najkvalitetnijeg obradivog tla. Posjeći će se i oko 7,5 hektara šume, uglavnom bagrema.

Zelena za okoliš ne znači da se cesta može graditi bez ograničenja. Hrvatske ceste u daljnju dokumentaciju moraju ugraditi cijeli niz mjera.

U zonama sanitarne zaštite voda propisan je zatvoreni sustav odvodnje sa separatorima ulja i masti. Za divljač su predviđeni prolazi i propusti oblikovani tako da životinje mogu proći ispod ceste, a duž cijele trase ide zaštitna ograda. Raslinje se smije uklanjati samo izvan sezone gniježđenja ptica. Uz sela najizloženija buci dići će se zaštitni zidovi visoki dva do četiri metra.

Zanimljiva je jedna sitnica iz rješenja: u prvoj godini korištenja ceste na pojedine prolaze za divljač postavit će se fotozamke, kako bi se vidjelo koliko ih životinje stvarno koriste. Nakon puštanja ceste u promet obvezna su i dodatna mjerenja buke, da se provjeri jesu li zaštitni zidovi dovoljni.

Bez pobune na javnom uvidu

Na javnoj raspravi krajem prošle godine u knjige primjedbi nije upisan nijedan prigovor. Tek su tri mještanina naknadno poslala pisane primjedbe, na trasu, buku i strah od izvlaštenja ako vijadukt prođe preblizu kuće. Zahtjevi za pomicanje trase nisu prihvaćeni. Struka je odgovorila da se u ovoj fazi može ocjenjivati samo ono što je već ucrtano u prostorne planove.

Konačno rješenje ne znači da bageri kreću sutra. Hrvatske ceste sada imaju dvije godine da zatraže lokacijsku dozvolu, inače rješenje prestaje vrijediti. Taj se rok može jednom produžiti za dodatne dvije godine, ako se uvjeti u međuvremenu ne promijene. Nakon toga slijede glavni projekt, građevinska dozvola, pa tek onda, jednog dana, i prvi bageri.

Foto: Ilustracija