TKO BERE VRHNJE? Sidrena cijena ne smije postati teret za poljoprivrednika

Sidrena cijena ne smije postati teret za poljoprivrednika, poručila je u ponedjeljak Hrvatska poljoprivredna komora, tražeći da se cijena hrane prati kroz cijeli lanac, od njive do police, kako se pritisak na krajnju cijenu ne bi prevalio na proizvođača.

Iz HPK smatraju da je uvođenje sidrene cijene, kao dodatne maloprodajne cijene, dobro za potrošače jer im služi kao točka usporedbe za praćenje naknadnih poskupljenja i osigurava veću transparentnost na tržištu, osobito kod cijena hrane o kojima se posljednjih godina govori gotovo svakodnevno. Građani, navode, imaju pravo znati zašto nešto plaćaju više, no pritom se postavlja pitanje koliko od te cijene dobiva onaj tko je hranu proizveo.

“Cijena hrane ne počinje u trgovini. Proizvod nastaje na njivi, u staji, voćnjaku ili nekom drugom gospodarstvu, a zatim prolazi kroz otkup, preradu, distribuciju i trgovinu. Ako želimo ozbiljno razgovarati o cijeni hrane, moramo vidjeti cijeli taj put od polja do police. Nova odluka o isticanju dodatne, odnosno sidrene cijene ne određuje cijenu po kojoj poljoprivrednik prodaje svoj proizvod, već se odnosi na maloprodaju, a za hranu se kao referentna cijena koristi ona koja je vrijedila 2. svibnja 2025. Upravo zato moramo pratiti što se događa kroz cijeli lanac jer ako se pojavi pritisak da se krajnja cijena zadrži što bliže referentnoj, moramo moći vidjeti prenosi li se taj pritisak na cijenu koju ostvaruje poljoprivrednik. Ne tvrdim da će se to dogoditi, ali tražim da imamo podatke iz kojih ćemo to jasno moći vidjeti”, istaknuo je predsjednik HPK Željko Mihelić.

Iz Komore navode jednostavan primjer. Ako je proizvod prije koštao dva eura, a danas košta tri, građanin vidi da je cijena porasla za jedan euro, ali ostaje pitanje tko je taj euro dobio, koliko poljoprivrednik, a koliko prerađivač, distributer ili trgovac. Bez tih podataka zna se da je proizvod poskupio, ali ne i gdje je te zašto do povećanja došlo.

Mihelić ne želi optuživati trgovce bez podataka, dodao je, ali poručuje da HPK neće dopustiti ni da se poljoprivrednika bez podataka proglašava krivim za cijene u trgovini.

“Poljoprivrednik danas ne proizvodi po troškovima iz 2025. godine. On danas plaća današnje cijene goriva, gnojiva, sjemena, zaštitnih sredstava, energije, rada, stočne hrane, mehanizacije i svega ostaloga. Zato stara cijena na polici ne može sama po sebi biti pokazatelj koliko danas košta proizvodnja hrane. Poljoprivrednik ne može biti amortizer cijene hrane. HPK ne traži da država određuje koliko će pojedini poduzetnik zarađivati, nego tražimo transparentnost. Za ključne prehrambene proizvode treba pratiti cijeli lanac: proizvođača, otkupljivača, prerađivača, distribuciju, trgovinu i potrošača. Želimo znati koliko dobiva poljoprivrednik, koliko iznosi cijena kroz pojedine faze lanca, gdje nastaje povećanje cijene i kako se mijenjaju troškovi proizvodnje”, naveo je Mihelić.

“Kao predsjednik HPK želim biti vrlo jasan. Komora nije tu da govori ono što netko želi čuti, ni Vlada, ni trgovac, ni prerađivači, ni bilo tko drugi. Naš je posao zastupati hrvatskog poljoprivrednika, ali to ne znači da ćemo braniti nekoga kada je u krivu. Ako je problem kod proizvođača, pokažimo podatke. Ako nije, nemojmo od njega raditi krivca. Podaci moraju biti iznad interesa bilo koga u lancu”, dodao je Mihelić.

Iz HPK naglašavaju kako Komora ne traži da građani plaćaju skuplju hranu, nego da znaju zašto hrana košta onoliko koliko košta. Prestane li domaći poljoprivrednik proizvoditi zbog neodrživih cijena, upozoravaju, hrana neće nestati s polica, nego će se još više uvoziti, pa zaštita potrošača i zaštita domaće proizvodnje nisu suprotstavljene.

“Građanin ima pravo znati koliko plaća hranu, a poljoprivrednik kako nastaje cijena njegova proizvoda, dok država mora omogućiti da se taj put može vidjeti. HPK ne traži privilegije za hrvatskog poljoprivrednika, nego da ga se ne proglašava odgovornim za cijenu koju ne određuje”, zaključili su iz HPK.

Obveza isticanja sidrene, odnosno dodatne cijene na snazi je od 15. svibnja 2025., kada je uvedena za šest kategorija robe široke potrošnje, hranu, piće, kozmetiku, sredstva za čišćenje, toaletne potrepštine i proizvode za kućanstvo, s referentnim datumom 2. svibnja 2025. Dvjema odlukama od 10. rujna 2026. obveza se od 1. listopada proširuje na sve proizvode u maloprodaji i sve usluge, uz referentni datum 10. rujna 2026. za novoobuhvaćene proizvode i usluge. Proširenje je naišlo na brojne reakcije, među ostalim na zahtjev Hrvatske obrtničke komore da se odluke ukinu.