Pobjednički projekt novog Maksimira pod povećalom: Susjedni uredi i rodbinske veze

Nakon što je milanski studio VG13 Architects pobijedio na međunarodnom natječaju za novi stadion u Maksimiru, u javnosti su se pojavila pitanja o vezama ljudi iz pobjedničkog tima s pojedinim članovima žirija.

Autori pobjedničkog rješenja su talijanski arhitekti Tommaso Fantini i Alberto Rossi, kojima je pripala nagrada od 390.400 eura. Obojica su rođena 1992. godine, diplomirali su 2017. na Accademia di Architettura di Mendrisio u Švicarskoj, a danas svoj studio vode iz Milana.

Rješenje je odabrao deveteročlani Ocjenjivački sud. U njemu su bili arhitekti i stručnjaci Toma Plejić, Vasa Perović, Vjera Bakić, François Chas, Mia Roth-Čerina i Nenad Fabijanić te Zvonimir Boban, Tonči Glavina i Tomislav Tomašević.

Kako piše 24sata, u žiriju je prvotno trebao biti i belgijski arhitekt Kersten Geers, no prema najnovijim informacijama on nije sudjelovao ni na jednoj sjednici. Na službenoj stranici natječaja i dalje je naveden kao član Ocjenjivačkog suda, a Vjera Bakić kao njegova zamjenica, no nigdje nije objavljeno da je odustao od rada u žiriju.

Prema podacima akademije u Mendrisiju, koje prenosi 24sata, Geers je ondje redoviti profesor, a na istoj akademiji predaje i radi i Tommaso Fantini. List navodi i da su im uredi susjedni. Fantini je smješten u palači Canavée u uredu C3.69, a Geers u uredu C3.70, na istoj razini zgrade.

Drugu priču otvorio je Teleskop, koji je provjerio tvrdnju što se proširila društvenim mrežama i komentarima. Prema toj tvrdnji, jedan od suradnika pobjedničkog studija, arhitekt Nicola Andjelic, u rodbinskoj je vezi sa Zvonimirom Bobanom, predsjednikom Dinama i članom Ocjenjivačkog suda.

Dio te priče Teleskop je potvrdio. Andjelic je doista član tima VG13 Architects i naveden je na službenoj stranici studija. U objavljenim podacima o prvonagrađenom radu izričito se navodi kao suradnik upravo na projektu novog Maksimira, uz Giovannija Campagnu, Niccolòa Pastija, Tommasa Salu i Massimiliana Selenatija.

Tvrdnju da je Andjelic Bobanov nećak, odnosno sin njegove sestre Ivanke, Teleskop nije uspio potvrditi iz vjerodostojnog javnog izvora. Javno dostupni podaci potvrđuju da Boban ima sestru, ali iz njih se Andjelic ne može pouzdano povezati s njom. U jednom starijem poslovnom tekstu Bobanova se sestra, štoviše, navodi kao Ivanka Jurković.

Andjelic je mlađi arhitekt koji je studirao na milanskom Politecnicu, a iza sebe ima i akademski i istraživački rad iz arhitekture i urbanizma. U javnom profesionalnom profilu kao mjesto djelovanja navodi Milano, a među jezicima kojima se služi uz talijanski i engleski navodi i srpsko-hrvatski.

Teleskop upozorava da sama podudarnost imena s tvrdnjama koje kruže internetom nije dovoljna za zaključak o rodbinskoj vezi, a pogotovo ne za tvrdnju o bilo kakvom utjecaju na izbor projekta. Dok se takva veza ne potvrdi dokumentom ili izjavom uključenih osoba, ona ostaje nepotvrđena informacija.