KAKO I ZAŠTO JE DINAMO svoje kriterije u odabiru pojačanja spustio na nezabilježene razine i tko je za to odgovoran

Nogometna reprezentacija Filipina, inače 136. na Fifinoj ljestvici, odigrala je između 26. rujna i 2. listopada tri službene utakmice na turniru pod nazivom Fifa Asean Cup, Division 1: protiv Vijetnama (0:1), Pakistana (2:2) i Tajlanda (2:1). U sve tri utakmice za Filipine je igrao Dinamov desni branič, 24-godišnji Paul Tabinas.

Uzme li se u obzir kako je u njima nastupio po 90 minuta, te kako je putovanje do Indonezije, gdje je igran taj turnir, i natrag bilo dugačko, kako je Tabinas usput i odradio mini-pripreme s reprezentacijom, nameće se zaključak kako se Paul u Zagreb vratio pomalo umoran.

Unatoč tome, Paul Tabinas, igrač kojega Transfermarkt procjenjuje na 150 tisuća eura (manju vrijednost od njega u Dinamu ima samo 39-godišnji vratar Zagorac), usput i igrač kojega Dinamo nije prijavio za europske utakmice – u derbiju protiv Hajduka zaigrao je od prve minute.

Za usporedbu, preostala dvojica Dinamovih desnih braniča, Valinčić i Galešić, reprezentativnu stanku provela su u Zagrebu i bili u punom trenažnom procesu. Pripremajući se za derbi, u kojemu su bili rezerve – Tabinasu. Derbi u kojemu je Dinamo podbacio izgubivši od Hajduka 1:2, prezentirajući se nedostojno osvajača dvostruke krune.

Da se krivo ne shvati, naravno da Paul Tabinas nije krivac za poraz na Poljudu, niti je Filipinac bio išta slabiji u svojoj izvedbi od ostalih igrača Dinama. Tabinas nije ovdje nikakav “Pedro”, ni uljez, ni tragičar, niti uzrok Dinamovog poljudskog kraha, on je samo jedna od njegovih posljedica. Posljedica doista pogubnog stručno-selektivnog procesa koji se u proteklih godinu i pol dana odvija u Dinamu, i u kojemu je Dinamo do nezabilježene razine spustio svoje kriterije u odabiru pojačanja.

Ideolog tog trenda je naravno Zvonimir Boban, naslijedivši predsjedničkog prethodnika Velimira Zajeca, dok stručno-skautske opservacije potpisuje čovjek od najvećeg Bobanovog povjerenja, Albert Capellas, direktor Dinamove nogometne škole.

Taj je 59-godišnji Španjolac u karijeri imao samo jedan klupski trenerski angažman na klupi prve momčadi, u danskom Midtjyllandu trajao je 202 dana, a kao izbornik vodio je selekciju Filipina u deset utakmica. Tamo je prepoznao Tabinasa kao potencijal za Dinamo, još dok je mladić igrao za Vukovar, s kojim je ispao u drugu ligu.

Nije teško prepoznati sličnosti između Zajecove i Bobanove ere: Zajec je za savjetnika imao Marka Marića – sportskog direktora koji je u Dinamo doveo Cordobu, Belcara, Kangu, Mbukua…, dok Boban slijepo vjeruje procjenama Capellasa, možda sporadično i sportskog direktora Darija Dapca, koji je na toj funkciji bio u Istri i u Šibeniku.

Pa onda kakvi sportski direktori i savjetnici, takva i pojačanja: Tabinas iz Vukovara, pa čak trojica igrača Istre, Valinčić, Lisica i Prevljak – koji bi trebao biti zamjena za Belju (!?), pa Španjolci Villlar (koji je već davno otpisan) i Almena iz saudijskog Al Quadsiaha, pa izvjesni Rus Kravcov iz Sočija – novi Mišić.

Po istoj špranci u Dinamo je – po Bobanovoj stručnoj procjeni – doveden trener iz Slavena Belupa, pa su sada svi u čudu kako Dinamovi igrači kod Kovačevića stagniraju, kako izvedbe plavih sve više gube visinu – ako su je ikada i imale, a Dinamo posrće od Vikinga, Osijeka i Hajduka, nezaustavljivo gubeći publiku u Maksimiru…

I naravno da se navijački gnjev uskovitlao, osobito kada svatko tko je imalo “unutra” – a za to ne treba trenerska diploma – uočava kako u mladoj reprezentaciji Hrvatske igraju čak petorica nogometaša koji su ili bili u Dinamu, ili Dinamu nadohvat ruke: Pavić iz Rijeke, Vrbančić iz Osijeka, Krivak iz češke Sigme, Jagušić iz Panathinaikosa, te – najbolnije za svakog dinamovca – Šotiček u Hajduku. Kako je i zašto, pobogu, najveća hrvatska klupska nogometna institucija kao što je Dinamo čak dva puta propustila dovesti dragulje poput Jagušića i Šotičeka, dopustivši da završe u Švicarskoj, zatim u Hajduku i u Grčkoj!?

U vrijeme kada se u Dinamu više vodilo računa o vrijednostima hrvatskih nogometaša, i kada se držalo do procjena hrvatskih stručnjaka koji su vodili Dinamovu školu, poput Ilije Lončarevića, Mirka Jozića ili Božidara Šikića, ovakve situacije bile su nezamislive. U to vrijeme niti jedan iole zanimljiviji i potentniji mladi hrvatski nogometaš nije mogao proći mimo Dinama: Rog, Pjaca, Brozović, Ivanušec, Majer, Livaković, Ademi…

A danas? Danas je u Dinamu šef škole i najutjecajnijiji opinionmaker – Španjolac koji je u hrvatski nogomet prvi put zakoračio prije godinu dana.

Pa kad smo već kod naglašenih influencerskih moći Alberta Capellasa, nije naodmet spomenuti i kako funkciju izbornika reprezentacije Filipina obnaša 57-godišnji Španjolac Carles Cuadrat, dapače Katalonac kao i Capellas. Evo, čovjek je u najboljim godinama, zanat je pekao u najtežim uvjetima, indijskim klubovima Bengaluru i East Bengal. Tko zna, možda se baš u Manili upravo čeliči budući trener Dinama.

Foto: GNK Dinamo