Suša srezala prinos krumpira, a to nije jedini problem s kojim se nose

Suša čije se posljedice tek zbrajaju odgrizla je i dio uroda krumpira i to ne samo u Hrvatskoj nego i u zemljama poput Njemačke i Belgije iz kojih krumpir uvozimo jer se domaća proizvodnja smanjuje. Procjenjuje se da zbog suše Europi nedostaje čak sedam milijuna tona krumpira! Manje ga ima i Zoran Đuroković iz Ladislava koji je krumpir ove godine zasadio na dvije rali. Krumpir je kultura koja traži vodu, on navodnjavanje nema, samo ono što nebo da kroz kišu, a kada ga se pita razmišlja li o uvođenju navodnjavanja kaže:

-Otkud? Puno košta, a ja ću to raditi još koju godinu – iskren je.

Ova godina je i njemu bila teška. Krumpira je manje, puno je otpada.

-Jadno je stanje, ima skuhanog krumpira. Čak ga i životinje jedu, jeleni kopaju – opisuje Đuroković.

No, on ga je iskopao teško, gotovo nikako.

-Bilo ga je teško izvaditi, suha zemlja, lemeš kombajna nije htio u zemlju tako da je bilo grdo. Ovakve situacije kao ove godine nije bilo – kaže.

Krumpir sadi više od četiri desetljeća i nije se sreo sa zemljom ovako suhom i tvrdom kao kamen. Taj problem dijele i proizvođači industrijskog krumpira koji do plodova svog rada ne mogu. Dok je prethodnih godina do prvog listopada kampanja vađenja završila, još polovinom mjeseca im je za povaditi bilo ostalo više od pedeset posto površina.

-Stanje tla je takvo da je krumpir gotovo nemoguće vaditi, a i dodatno se oštećuje zbog gruda i tvrdoće zemlje – kaže predsjednik Udruge proizvođača industrijskog krumpira Marijo Puškarić.

Stoga im preostaje samo nadati se kiši koja će omekšati zemlju kako bi mogli u polje bez rizika uništavanja uroda i oštećivanja mehanizacije. Prinos je manji. Dok je u prosječnoj godini on 35 do 40 tona, ove je 30. No, još više proizvođače industrijskog krumpira plaši opasnost koja se pojavila lani – stolbur, bolest koju prenosi cvrčak, u biti zlatna žutica samo ne na vinovoj lozi nego na krumpiru.

-Trebamo biti oprezni. Najveći problem ili vektori prijenosa su žitarice na kojima boravi taj cvrčak, a koje se ne tretiraju insekticidima i tu se multipliciraju prijenosnici bolesti i to je ključni razlog zašto se ta bolest širi. Oni više vole sušne predjele i zato je u Srbiji ogroman problem, ondje je više od 50 posto površina zaraženo. Kod nas imamo dio, možda tridesetak posto površina u istočnoj Hrvatskoj, mi smo rubno i nadajmo se da to neće eskalirati u godinama koje dolaze – navodi.

Rješenja nema.

-Ne postoji procedura, ali ne postoji ni rješenje. Unutar Europske unije nigdje ne postoji rješenje zato što čim cvrčak doleti na krumpir i počne sisati sok ako je nositelj fitoplazme isti tren ga zarazi, biljka je zaražena. Problem je što kada prijeđe na sljedeću biljku i ona će biti zaražena i kada zaraza krene to ide jako dinamično i niti sistemični insekticidi kojih više ni nema na tržištu ne bi djelovali – upozorava.

Stoga je nužan stalan monitoring i brza reakcija u slučaju da se cvrčak pojavi.