Otrovna tajna iza smaragdne ljepote: U tapetama slavnog hrvatskog dvorca pronašli arsen

Dvorac Trakošćan godinama očarava posjetitelje svojom bajkovitom arhitekturom i bogatom poviješću. No, jeste li znali da se u njegovoj Maloj knjižnici skrivaju jedinstvene tapete iz 19. stoljeća koje u sebi nose pravu povijesno-znanstvenu detektivsku priču?

Od interne šale do velikog otkrića

Tijekom priprema za sveobuhvatnu obnovu uočen je znatno narušen izgled dragocjenih zidnih obloga. Riječ je o jedinim originalno očuvanim tapetama u živom ambijentu dvorca što je restauratore natjeralo na detaljna istraživanja i neobična otkrića o materijalima s kojima su radili majstori stoljećima prije nas.

Prilikom preliminarnih analiza materijala, stručni je tim odlučio provjeriti jednu neobičnu sumnju koja je u dvorcu u početku kružila kao interna šala.

„A kako smo to zapravo pretpostavili? Pa zapravo je to nekako krenulo i od kolegice koja je vodič u dvorcu Trakošćan i koja se našalila da su te tapete sigurno otrovne. Nije bilo ništa neobično s obzirom da su to povijesne tapete iz 19. stoljeća i pigmenti u to vrijeme koji su se koristili su bili normalni i uobičajeni pigmenti na tom tržištu…“ – prisjeća se konzervatorica-restauratorica Valentina Meštrić.

Laboratorijski nalazi ubrzo su potvrdili da tapete sadrže arsen.

Smaragdna boja koja je skrivala opasnost

Kako nam objašnjava biokemičarka Kristina Mlinac Jerković, u 19. stoljeću intenzivna smaragdno zelena boja bila je modni hit i statusni simbol. Masovno se koristila za tapete, odjeću, ukrasne predmete pa čak i dječje igračke, a dobivala se pigmentima na bazi arsena. Budući da se ti spojevi s vremenom mogu oslobađati i prelaziti u prašinu, ono što je nekada smatrano vrhuncem estetike danas prepoznajemo kao zdravstveni rizik.

Ako dospije u organizam, arsen napada stanične enzime, slikovito rečeno, “kvari strojeve” u staničnim tvornicama energije zbog čega najbrže stradaju tkiva kojima treba najviše energije, poput mozga. Ipak, najvećoj opasnosti u prošlosti bili su izloženi radnici i obrtnici koji su te predmete izrađivali i svakodnevno udisali prašinu ili je upijali preko kože.

Bez panike: Posjetitelji su u potpunosti sigurni!

Iako spomen arsena zvuči dramatično, posjetitelji dvorca nemaju nikakvog razloga za zabrinutost. Izblijedjeli pigment na 170 godina starim tapetama prisutan je u malim količinama. Restauratori su detaljno očistili svu opasnu prašinu, a u dvorcu se strogo kontroliraju vlaga i temperatura kako bi se spriječilo razvijanje gljivica na starom škrobnom ljepilu koje bi eventualno moglo potaknuti neželjene reakcije.

„Arsen je u samom pigmentu, ali one nisu toksične niti opasne za posjetitelje. Obično se svi preplaše jer su to kao otrovne tapete, ali zapravo ne može se nikome ništa dogoditi niti se ikome išta dogodilo.“ – naglašava Meštrić.

Trag od 1856. godine i Baudelaireovi “Cvjetovi zla”

Posebno je zanimljiv način na koji je otkriveno točno vrijeme izrade. Nekada su se zidovi prije postavljanja tapeta oblagali novinama. Posjetitelji su u prošlosti, dirajući i kidajući oštećene dijelove zida, napravili malen otvor kroz koji se ukazao sloj novina s tiskanom 1856. i 1857. godinom.

Upravo ta datacija potaknula je i posebnu umjetničku paralelu. Tapete u Maloj knjižnici postavljene su 1856. godine, a samo godinu dana kasnije Charles Baudelaire objavljuje svoju antologijsku zbirku pjesama Les Fleurs du Mal (Cvjetovi zla). Iz te je neobične vremenske podudarnosti proizašao i simboličan naziv za ove trakošćanske zidne obloge jer baš kao i u Baudelaireovoj poeziji, Mala knjižnica skriva istinski estetski paradoks: fascinantnu vizualnu ljepotu koja u svojoj dubini tiho čuva otrovnu tajnu.

FOTO: Dvor Trakošćan