Obitelj 21 godinu šutjela o bludu nad desetogodišnjakinjom, tetak dobio uvjetnu

Umirovljenik (64) nepravomoćno je osuđen na šest mjeseci zatvora uvjetno na dvije godine jer je u svibnju 2005. bludno dirao tada desetogodišnju nećakinju svoje supruge dok je spavala, a slučaj je izašao na vidjelo tek kad je ona kao odrasla žena potražila pomoć psihologa.

Presudu je donijela sutkinja za mladež Općinskog suda u Bjelovaru, koja je povjerovala žrtvi i njezinoj majci, a ne optuženiku.

Te večeri njegova supruga i majka djevojčice, rođene sestre, otišle su na proslavu godišnjice mature. On je ostao kod kuće s djecom. Djevojčica je s njegovom kćeri gledala televiziju na razvučenom kauču u dnevnom boravku i zaspala.

Probudila se jer ju je dirao po tijelu i između nogu. Trgnula se i počela tresti, a on se odmaknuo i pitao je zašto se trese. Nije mu ništa odgovorila. Dugo nije mogla ponovno zaspati.

Majka je znala, ali je šutjela

Sljedeće jutro sve je ispričala majci. Majka je to rekla sestri, njegovoj supruzi, i tu je sve stalo. Pred sutkinjom je ispričala da ju je sestra molila da nikome ništa ne govori jer bi to naštetilo obiteljskom obrtu. I njihov otac smatrao je da je bolje šutjeti, jer je zet lovac i ima pušku. Majka je rekla i da joj je jako žao što je šutjela i ostavila kćer samu s tim.

Djevojčica nakon te noći više nikad nije sama dolazila u tetkovu kuću, a kad su dolazili na ručak, majci je predbacivala što mora sjediti s njim za stolom. Kao odrasla žena godinama je imala nagle promjene raspoloženja i na kraju se obratila psihologinji u bolnici. Njoj je ispričala što joj se dogodilo u djetinjstvu, a zatim je tetka prijavila.

On tvrdi da je sve izmišljeno

Umirovljenik je krivnju poricao od početka. Tvrdio je da je sve izmišljotina i da ga majka žrtve tereti iz osvete jer su ona i njegova supruga prestale pomagati njoj i njezinoj obitelji, ali i zato što joj se on kao zet nikad nije sviđao. Rekao je i da je te večeri bio u lovu, da se vratio oko 23 sata i otišao spavati u spavaću sobu.

Sutkinja je njegovu obranu ocijenila nelogičnom. Iskazi žrtve i njezine majke slažu se međusobno, ali i s onim što je psihologinja zapisala u bolničku dokumentaciju. Vještaci su utvrdili da je žena sposobna svjedočiti i da je normalno što se nakon toliko godina ne sjeća svih sporednih detalja.

U korist su mu išli dob, to što nikad nije osuđivan i to što je od te noći prošla 21 godina. Protiv njega to što ni danas ne vidi ništa loše u onome što je napravio, a krivnju za postupak prebacuje na žrtvu i njezinu majku. Protiv presude može se žaliti Županijskom sudu.