Grabljate lišće koje vam preko ograde pada sa susjedova stabla? Zakon ima jasan odgovor tko to mora čistiti

Prizor se ponavlja svake jeseni. Susjedov orah ili javor raste uz samu ogradu, a lišće s njega pada na tuđi travnjak, u cvjetnjak i u oluke. Grablje se vade nekoliko puta tjedno, vreće se pune, a raste i ljutnja na susjeda.

Mnogi misle da je to njegov posao. Stablo je njegovo, pa bi i lišće trebalo biti njegova briga. Po zakonu ipak nije tako.

U Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stoji da se nitko ne smije koristiti nekretninom tako da na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, buka i slično, ako je to prekomjerno s obzirom na namjenu nekretnine, mjesto i vrijeme, ili ako izaziva znatniju štetu. Pravnici takve smetnje zovu posrednim imisijama.

Lišće koje vjetar nosi preko ograde upravo je takav slučaj. U odvjetničkom uredu Tomislava Strniščaka iz Čakovca objašnjavaju da su posredne imisije dopuštene i da ih vlasnici susjednih nekretnina moraju trpjeti. Iznimka je kad postanu prekomjerne.

U naselju punom vrtova i voćnjaka jesensko lišće teško može biti prekomjerno, jer se u takvom mjestu i u to doba godine i očekuje. Zato susjed u pravilu nije dužan doći s grabljama, a ni posjeći stablo samo zato što lišće pada preko ograde.

Drukčije je kad lišće napravi štetu, primjerice kad stalno začepljuje oluke pa voda prodire u zid. Tada se, prema objašnjenju istog ureda, može tražiti da se uzrok ukloni i da se šteta nadoknadi. Ako dogovor ne uspije, ostaje tužba sudu.

Neki se susjedu svete tako da pograbljano lišće prebace natrag preko ograde. To više nije djelo vjetra. Smetnje koje netko izravno usmjeri na tuđu nekretninu, kako navode u istom uredu, u pravilu su zabranjene, a vlasnik ih nije dužan trpjeti.

Lišće koje padne na travnjak tako ostaje posao vlasnika travnjaka, sve dok ne počne raditi štetu.