Celijakija kod djece ne mora izazvati probavne tegobe: Gastroenterologinja otkriva kako je prepoznati

Pedijatrijska gastroenterologinja Ana Močić Pavić upozorila je da mnoga djeca s celijakijom nemaju izražene probavne tegobe pa put do dijagnoze može trajati godinama, piše portal Zdravlje i ja.

Celijakija je kronična autoimuna bolest koju kod genetski predisponiranih osoba pokreće gluten, bjelančevina iz pšenice, ječma i raži. Imunološka reakcija oštećuje sluznicu tankog crijeva, crijevne resice propadaju, a tijelo ne može pravilno upiti hranjive tvari.

„Celijakija se ne liječi povremenim izbjegavanjem ili smanjivanjem količine glutena. Potrebna je stroga i doživotna bezglutenska prehrana. Dijagnozu zato treba potvrditi ili isključiti prije nego što dijete prijeđe na takvu prehranu“, kaže dr. Močić Pavić.

Kod djece se celijakija može javiti kao proljev ili zatvor, bolovi u trbuhu, nadutost, mučnina ili povraćanje. Mlađa djeca mogu imati izrazito napuhan trbuh, slabije dobivati na težini i imati manje mišićne mase.

Kad nema probavnih tegoba

Neka djeca s celijakijom sporije rastu i gube na težini, umorna su i razdražljiva, slabije se koncentriraju ili kasnije ulaze u pubertet. Neka imaju anemiju koja ne prolazi ni uz nadomjesnu terapiju. Mogu se javiti i ponavljane afte, oštećenja zubne cakline, bolovi u kostima i zglobovima, slabija gustoća kostiju, češći prijelomi, neuropatija, povišeni jetreni enzimi i dermatitis herpetiformis, osip praćen jakim svrbežom.

„Celijakija se često ne prepozna zato što nema jedinstvenu kliničku sliku. Jedno dijete može imati proljev i gubitak težine, drugo samo anemiju ili nizak rast, a treće uopće ne mora imati vidljive simptome. Nespecifični simptomi poput umora, razdražljivosti, zatvora, bolova u trbuhu ili slabijeg napredovanja lako se pripišu drugim uzrocima. Zbog toga put do dijagnoze može trajati godinama“, objašnjava.

Na celijakiju treba misliti i kad dijete nema simptome, a pripada rizičnoj skupini. Rizik je veći kod djece čiji roditelji, braća ili sestre boluju od celijakije, te kod djece s dijabetesom tipa 1, autoimunom bolesti štitnjače, selektivnim manjkom IgA ili Downovim, Turnerovim i Williams Beurenovim sindromom.

Gluten ne izbacivati prije testiranja

Dijete tijekom pretraga mora nastaviti jesti gluten u uobičajenim količinama jer nalazi inače mogu biti nepouzdani. Liječnik najprije provjerava protutijela u krvi, najčešće ukupni IgA i protutijela na tkivnu transglutaminazu.

Ako su ta protutijela barem deset puta viša od gornje granice normale, a dodatna pretraga iz drugog uzorka krvi također je pozitivna, kod nekih se djece dijagnoza može postaviti bez biopsije. O tome odlučuje pedijatrijski gastroenterolog s roditeljima. Ako su protutijela povišena manje od deset puta, potrebna je endoskopija i uzimanje nekoliko malih uzoraka sluznice dvanaesnika. Genetsko testiranje nije obavezno i uglavnom pomaže isključiti celijakiju jer pozitivan nalaz sam po sebi ne znači da dijete ima bolest.

„Time se mogu sniziti protutijela i započeti oporavak crijevne sluznice, pa nalazi više ne odražavaju stvarno stanje“, upozorava dr. Močić Pavić na čestu pogrešku roditelja koji sami izbace gluten prije kraja obrade. Tada može biti potrebno kontrolirano vraćanje glutena, što kod djece može vratiti simptome i znatno produljiti postupak.

Nakon dijagnoze prehranu treba potpuno prilagoditi, pažljivo čitati deklaracije i paziti na križnu kontaminaciju. Bezglutenska namirnica postaje neprikladna ako se priprema na istoj površini, u istom tosteru, ulju ili posuđu kao hrana s glutenom. I male količine glutena mogu održavati upalu crijeva, čak i kad dijete nema simptome.

Roditelji moraju unaprijed planirati, razgovarati s učiteljima i trenerima i djetetu osigurati obroke koje smije jesti.

„Cilj nije da se osjeća izdvojeno, nego da s vremenom preuzme dio odgovornosti primjeren svojoj dobi. Dijete se može baviti sportom, putovati, pohađati školu i sudjelovati u svim uobičajenim aktivnostima. Celijakija zahtijeva organizaciju i trajnu pažnju, ali ne mora ograničavati djetetov razvoj, školovanje, sport ni društveni život“, zaključuje gastroenterologinja.

Izvor: Zdravlje i ja

Foto: Privatna arhiva Ane Močić Pavić, Magnific