Znate li u kojem je gradu izgrađen prvi olimpijski bazen u Hrvatskoj, sedam godina prije zagrebačkog?

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

Mnogim Bjelovarčanima, a o stanovnicima ostalih hrvatskih gradovima da ne govorimo, potpuno je nepoznata bogata bjelovarska kupališna povijest koja bi, izgradnjom budućih termi, ali i natkrivenog olimpijskog bazena u Velikom Korenovu trebala otvoriti novo veliko poglavlje.

Kako bi ostvario svoj do sada najambiciozniji projekt, izgradnju Termi Bjelovar vrijednih 250 milijuna kuna, bjelovarski gradonačelnik Dario Hrebak okupio je olimpijce i paraolimpijce i od njih dobio zasluženi podršku za projekt koji je svima njima od velikog značaja, a ta će suradnja biti formalizirana u ponedjeljak u zagrebačkom hotelu Sheraton.

Kupalište Fišerovac i braća Franck

Stoga, upravo je sada pravi trenutak da uronimo u slavnu bjelovarsku povijest, povijest grada bez rijeka koji je, začudo, više puta bio prvi u Hrvatskoj kada je u pitanju izgradnja kupališta.

Prvo javno kupalište u Hrvatskoj izgrađeno je u Bjelovaru. Bilo je to prije više od jednog stoljeća, davne 1914. godine. Kupalište Fišerovac bilo je dugačko 32, a široko 12 metara, a nazvano je po bjelovarskom fiziku Ficheru koji ga je izgradio na zemljištu koje su poklonila braća Franck. Prvi bjelovarski bazen bio je smješten između Franckove tvornice u Slavonskoj i željezničke pruge, a izgrađen je upravo zbog toga što su tamo iskopana dva arteška bunara – jedan za potrebe Francka, a drugi za potrebe željeznica. U to vrijeme nije bilo električnih i dizel vlakova, već su prometovali oni na parni pogon. No, kako je Bjelovar i tada, baš kao i danas, imao problem s vodom, tamošnji bunari potrajali su do 1920. godine, kada su presušili, pa je Fišerovac zatvoren. No, i tih šest godina koliko je kupalište bilo dostupno građanima, bilo je dovoljno da se Bjelovarčani zaljube u brčkanje. Zanimljivo je spomenuti, iako to nema nikakve veze s kupalištima, da Franck već godinama planira veliki povratak u Bjelovar. Zagrebačka tvornica, naime, nalazi se na vrlo vrijednom zemljištu u centru Zagreba pa postoji velika mogućnost da Franck svoju proizvodnju vrati u Bjelovar.

Čvrst stav dr. Kvaternika

Iz godine u godinu izgradnja javnog kupališta bila je predmetom rasprava u Gradskom poglavarstvu. Za razliku od današnjih dana kada vlast ima viziju, a oporba ili klima glavom ili šuti, prvih desetljeća 20. stoljeća ideja je bilo više. Štoviše, razjedinjeni političari tada su se dijelili na nekoliko frakcija. Bilo je onih koji su se zalagali da se novac koji bi se utrošio na bazen, utroši na nešto drugo – primjerice, na izgradnju paromlina ili pak klaonice. No, niti zagovornici bazena nisu bili jedinstveni – jedni su htjeli da kupalište bude iza vojne bolnice, drugima je idealna lokacija bila Švajcarija, a bilo je i onih koji su željeli zaplivati u Ljubešić – bašči.

Saga o novom bazenu trajala je sve do 1932. godine, a svakako je zanimljiva informacija da ni u to doba Bjelovarčani nisu bili lišeni bazena. Naime, 30-tih godina radila su kupališta u Žabnom (Jaruga) i Kapeli. Kupalište u Kapeli kojega su zvali Fazinac po fazanima, odnosno Žeplenjak po sumporu, bio je dosta poznat po ljekovitoj vodi koja je, kažu, bila čak i kvalitetnija od one u Topuskom.

U sljedećem nastavku: Kako je Bjelovar dobio prvi olimpijski bazen u Hrvatskoj


PODIJELI S PRIJATELJIMA!